Predsjednik Vlade Duško Marković pozvao je kineske investitore da ulažu u Crnu Goru i u zemlje Centralne i Istočne Evrope, a crnogorske privrednike da kroz direktne kontakte sa kineskim partnerima otvore vrata investicijama.
Međutim Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD) objavila je izvještaj o ishodima dosadašnjih kineskih investicija na Balkanu i u Istočnoj Evropi. U njemu se zaključuje da Kina u sklopu projekta “Jedan pojas jedan put” sprovodi duboke ekonomske zahvate na Balkanu i da uprkos njihovom ukorjenjivanju, region i dalje najveću trgovačku razmjenu ima sa EU, što je slučaj i kod razvojnog finansiranja.
Trgovačka razmjena Kine i balkanskih zemalja u sklopu projekta “Puta svile” iznosi 3,3 milijarde eura u periodu 2015-2016. godine, od čega je gotovo polovina investicija završila u Srbiji. Međutim, problem sa kineskim investicijama o kojem je već pisano leži u činjenici da se te investicije uglavnom svode na kineske kredite državnim i javnim institucijama. Kineske kompanije su korisnice kredita koje javna tijela dobijaju od kineskih državnih banaka po ispodtržišnoj vrijednosti, i plasiraju ih, a pritom zapošljavaju jako malo lokalne radne snage, a čak i onda, radi se o podugovaranju u kojem su radnici izrazito loše plaćeni, a rade u lošim radnim uslovima.
No, EBRD je u svom izvještaju na 60 strana tek periferno izrazio zabrinutost za loše radne uslove, i to u dijelu gdje se navode prepreke. Zanimljivo je pritom da je set prepreka povezanih sa materijalnim radničkim uslovima sažet u jednu tačku koja glasi “sindikati, udruženja poslodavaca, civilno društvo pa čak i regulatorna tijela u balkanskim zemljama zatražili su povećani monitoring nad kineskim investicijama zbog opasnosti da one dovode do nastanka velikog kreditnog disbalansa i potencijalnih zavisnosti od pozajmica i novih kredita”. Primjera radi, tokom prvih šest mjeseci 2016. godine Srbija je uvezla dobara iz Kine u vrijednosti od 773 miliona američkih dolara, dok je tamo izvezla tek 12 miliona američkih dolara.
Dugoročnost
EBRD izražava zabrinutost da ovi projekti izazivaju samo kratkoročne dobrobiti za Balkan – jer korist postoji samo dok projekat traje (smanjenje nezaposlenosti angažovanjem lokalnih građevinskih kompanija), no kasnije, postavlja se i pitanje isplativosti npr. željezničke pruge Beograd – Budimpešta. Prema nekim procjenama jeftinije bi i isplativije bilo popraviti postojeću prugu tako da može da izdrži vozove koji voze 200km/h nego graditi novu koja vjerovatno jednog dana uopšte neće opravdati očekivanja. Kinezima s druge strane ta pruga treba kako bi spojili svoje dokove u atinskoj luci Pirej sa tržištima zapadne Evrope.
Slično važi i za druge projekte pa EBRD ističe da aktuelni projekti u Srbiji, BiH i Makedoniji ne ispunjavaju očekivanja, odnosno da za sada još uvjek nema mjerljivih rezultata, jednim dijelom zbog toga što nije prošlo dovoljno vremena, no dugoročne projekcije nisu mnogo optimističnije. Neki oblik dugoročne isplativosti, prema sadašnjem stanju, može se očekivati samo od projekata u Srbiji i Grčkoj. Efekat koji je trenutno vidljiv je onaj vezan za balkansko-kinesku trgovinu koja se udvostručila od 2009. godine, agregirane brojke govore o porastu od 120 posto. S druge strane, čak 80 odsto trgovačke razmjene Kine sa zemljama Centralne i Istočne Evrope odlazi na Poljsku, Češku, Mađarsku, Slovačku i Rumuniju. EBRD zaključuje da su dugoročni pozitivni efekti mogući, ali da oni zavise i od veličine države. Stoga banka upozorava da je moguć scenario u kojem Makedonija, BiH, Crna Gora ili Albanija neće imati nikakve dugoročne koristi od ovih investicija, samo dugove i kredite.
No, kako je Kina 67. članica EBRD-a i saveznica ovih zemalja, u banci su uvjereni da se postojeći problemi mogu prevazići većim fokusom na zajedničke politike. Mi nismo u to toliko sigurni. Dok EBRD Kini zamjera nepovezivanje ljudi, suprotna kineska politika s druge strane vrlo lako bi dovela do optužbi za kulturni imperijalizam. Kinu ne zanimaju javne politike na Balkanu nego što brži transport njihove robe na ogromno evropsko tržište.
Izvor: Bilten
