Crna Gora treba da bude oprezna povodom nezvaničnih izjava da bi Akcioni plan za regionalni ekonomski prostor (MAP) mogao značiti pomjeranje rokova za prijem pojedinih država zapadnog Balkana u EU, a od Evrope se očekuje da donese odluku da li će integrisati region ili će regija opstajati u’nekom vidu autokratija pod demokratskom fasadom, smatraju analitičari.
Lideri šest zemalja zapadnog Balkana (ZB6) podržali su u srijedu na samitu u Trstu višegodišnji Akcioni plan za regionalni ekonomski prostor koji treba da omogući neometan protok robe, usluga, kapitala i radne snage.
Doskorašnji predsjednik skupštinskog Odbora za ekonomiju Aleksandar Damjanović (SNP) podsjeća da je Crna Gora najdalje odmakla u pregovorima sa EU.
“Ne sporeći prednost još većeg ekonomskog povezivanja, rasta privredne saradnje, povećanja razmjene roba, usluga, rada i kapitala, neprihvatljivo bi bilo da MAP zapravo nameće potpuno ujednačavanje nivoa pregovora sa EU za sve zemlje zapadnog Balkana gdje bi pojedine države čekale one druge, a horizont produžavanja EU bi se i te kako otegao”, rekao je Damjanović za “Vijesti”.
On je dodao da Crna Gora mora, prateći dešavanja u EU, pažljivo voditi računa i imati maksimalni oprez o mogućim idejama koje nijesu zvanično saopštene, ali se mogu čuti u neformalnim izjavama unutar EU da bi MAP mogao da znači pomjeranje rokova za prijem u EU.
Dodaje da iz tih razloga zvanična Crna Gora, imajući u vidu većinsku podršku građana za EU, treba da radi na oba kolosijeka.
Od intenziviranje pregovora o pojedinim poglavljima i regionalne integracije, mudrom politikom mala otvorena crnogorska ekonomija može da iskoristi prednosti svog položaja odnosno, prirodnih i drugih resursa, kazao je Damjanović.
On je ocijenio da prioritet Crne Gore, i da nema akcionog plana, mora biti podizanje nivoa regionalne saradnje, naročito u oblasti ekonomskih odnosa. Objasnio je da su nekadašnje zajedničko nasljeđe SRFJ i zajednički cilj evropskih integracija država regiona solidni temelji još čvršće međusobne saradnje, uzimajući u obzir sadašnji stepen povezanosti, iskustva CEFTA i drugih regionalnih sporazuma.
Ekonomski analitičar Zarija Pejović rekao je da je pitanje koliko će formiranje regionalnog ekonomskog prostora na Balkanu bez značajnih investicija imati efekta na ekonomsko
jačanje i uvezivanje samog regiona koji je i do sada imao sporazum CEFTA.
“Ohrabruje inicijativa ministra inostranih poslova Njemačke Zigmara Gabriela, o kojoj se u posljednje vrijeme sve više govori, a odnosi se na formiranje balkanskog investicionog fonda, u okviru inicijative ‘Berlin plus’. Prema nekim podacima samo za infrastrukturno povezivanje saobraćajnica prestonica regiona potrebno je nekih 30 milijardi eura. To nije dovoljno, već je potreban inkluzivan rast kroz reindustrijalizaciju regiona, u čemu je takođe nephodna pomoć EU”, rekao je Pejović.
On smatra da se od Evrope očekuje da donese odluku da li će integrisati region, što će podrazumijevati paralelno ekonomsku i političku konsolidaciju, ili će regija opstajati u nekom vidu stabilokratije (autokratija pod demokratskom fasadom).
Ovaj drugi scenario rizik je za samu Evropu, usljed mogućih političkih destabilizacija. Ono što su rizici je pitanje da li u regionu i dalje postoji građanski, demokratski potencijal, sposoban da odgovori na evropske inicijative, odnosno da li je Evropa u stanju da prebrodi unutrašnje protivrječnosti i integriše zapadni Balkan, naglasio je Pejović.
Pejović je podsjetio da je prvi korak u stvaranju EU, bila Zajednica uglja i čelika, kao zajednički dogovor o proizvodnji i distribuciji čelika, nastao 1951. godine nakon sprovođenja
Maršalovog plana, kada se BDP u zapadnoevropskim državama, već vratio na nivo od prije Drugog svjetskog rata.
Međutim, zemlje zapadnog Balkana nisu imale Maršalov plan a javni dug samo zemalja koje su nastale raspadom bivše SFRJ iznosi oko 145 milijardi dolara, dok je dug bivše Jugoslavije iznosio 20 milijardi dolara. Takav rast javnog duga nije donio značajno poboljšanje životnog standarda u regionu. Rasprostranjeno je siromaštvo koje je posljedica gubitka industrije, a što je opet posljedica ratova, sankcija, korupcije, ali i konkurencije proizvođača sa Zapada, objasnio je Pejović.
MAP predviđa zajedničke mjere u četiri oblasti do 2020.
MAP predviđa sprovođenje mjera i djelovanja u četiri komponente: trgovina, investicije, mobilnost i digitalnu integraciju do 2020.
Prva komponenta podrazumijeva mjere za olakšavanje slobodne trgovine robom i uslugama, uklanjanje necarinskih barijera i usklađivanje tržišta CEFTA s EU. Te mjere su, između ostalog, poboljšanje zajedničkog upravljanja rizicima, poboljšanje saradnje između tijela za nadzor tržišta i kontrola granica na jednom mjestu, kao i uklanjanje i preostale diskriminativne prakse u javnim nabavkama. Druga komponenta obuhvata regionalni program ulaganja, izvršenje i praćenje investicione reforme, promociju zapadnog Balkana kao zajedničke investicione destinacije, pametni rast i diverzifikaciju finansijskih sistema kako bi se povećala ulaganja.
Treća komponenta podrazumijeva slobodno kretanje istraživača, visokokvalifikovanih radnika i studenata, a četvrta digitalnu ekonomiju i društvo, inovacije…
MAP ne predviđa osnivanje novih institucija ili organizacija. Sprovođenje MAP-a takođe ne bi ograničilo mogućnost zapadnobalkanskih ekonomija da vode autonomnu trgovinsku politiku i ne podrazumijevaju usklađivanje vanjskih tarifa. Detaljne smjernice o upravljanju i izvještavanju obezbijediće sekretarijati RCC/CEFTA do oktobra 2017, navedeno je u dokumentu.
Vijesti
