Crna Gora novu 2019. godinu dočekuje sa rekordnim iznosom javnog duga od 3,1 milijarde eura što je 70,5 odsto bruto domaćeg proizvoda.

Glavni ekonomski cilj Vlade u naredne dvije godine, što će uticati na živote građana i poslovanje privrede, jeste da javni dug na kraju 2020. smanji na 59,3 odsto. Da će se javni dug spustiti na 60 odsto BDP-a obećano je i Međunarodnom monetarnom fondu i Svjetskoj banci. Građanima obećavaju da im neće dodatno zavlačiti ruku u džep, ali i da neće biti rasta plata i penzija, ni boljeg životnog standarda naredne dvije godine.

Povećanje državnih prihoda prvi put od ekonomske krize iz 2009. godine, prema zvaničnim dokumentima, ne bazira se na uvećanju postojećih poreza i drugih dažbina već na ekonomskom rastu, smanjenju javnih troškova i broja zaposlenih u državnoj upravi. Naredne godine djelimično se samo povećavaju akcize na alkohol, ugalj i rezani duvan. Akcize na gazirana pića i cigarete zamrznute su do 2020. godine.

Strategija o upravljanju javnim dugom iz aprila ove godine predviđa da će se državni prihodi uvećavati zbog rasta ekonomije i ograničenja troškova i da povećavanje poreza nije potrebno. Ministar finansija Darko Radunović nedavno je u parlamentu rekao i da nemaju kud više da ih povećavaju. Od sadašnjeg iznosa javnog duga, oko 500 miliona se odnosi na dionicu autoputa.

Oprez nakon propalih mjera iz 2011.

Ministarstvo finansija se proteklih godina pokazalo kao loš prognozer i njihove mjere najčešće nijesu davale očekivane rezultate. Tako su Strategijom o upravljanju javnim dugom iz aprila 2011. godine bili zabrinuti za tadašnji iznos državnog duga od 40 odsto BDP-a i predviđali mjere kako bi on na kraju 2015. godine iznosio 32 odsto BDP-a i to prema osnovnom scenariju ekonomskog rasta. Prema tadašnjem pesimističkom scenariju ministarstva, on je mogao da raste najviše do 45 odsto BDP-a na kraju 2015. godine. Međutim, već na kraju 2013. godine državni dug je u stvarnosti bio 51 odsto BDP-a, a na kraju 2015. narastao je, čak, na 62 odsto BDP-a. Tada se na državni dug od 2,3 milijarde svega 170 miliona odnosilo na tek početi autoput, ili oko sedam odsto.

Pošto je ministarstvo tada napravilo toliku grešku u prognozi i rezultatima svojih mjera, opravdan je strah od ponavljanja tog scenarija. Zbog tih grešaka ministarstvo i Vlada sada su značajno oprezniji, tako u prihodima za narednu godinu, koji bi mogli uticati na smanjenje javnog duga, nema prihoda od izdavanja aerodroma Crne Gore, iako očekuju fiksnu naknadu od 100 miliona, kao ni prihoda od „prodavanja” pasoša po programu ekonomskog državljanstva.

Problema sa MA, autoputem i tužbama nema u budžetu

Isto tako za narednu godinu u budžetu nema ni rashoda za izvjesne probleme, kao što su plaćanja zaboravljene petlje i ostalih radova na autoputu za šta će trebati između 80 i 120 miliona eura, za saniranje stanja u “Montenegro erlajnsu” (MA) koji je dužan 90 miliona, od čega najmanje polovina može pasti na teret budžeta. Nema planiranih troškova za mogući gubitak sporova pred međunarodnim i domaćim sudovima poput onog sa “Kipsom” teškog 30 miliona eura, ili sa dakićevcima koji bi mogli dobiti 40 miliona.

Ovih nekoliko slučajeva mogu biti kamen o vratu težak 200 miliona eura, i koji bi mogli da naruše sve vladine strategije. U budžetu nema ni troškova za “hedžing” (osiguranje od valutnog rizika) dolarskog kredita za autoput.

Vlada će se naredne godine zadužiti 550 miliona eura a na raspolaganju ima i 180 miliona od kredita koje je uzela ove godine i namjenski ostavila za 2019. Od tog ukupnog iznosa 214 miliona otići će na projekte koji se realizuju u saradnji sa evropskim bankama, 210 miliona na redovne radove na autoputu i 280 miliona na otplatu emisije euroobveznica. Veći problemi za Vladu dolaze 2020. godine kada na naplatu dolazi 580 miliona eura za obveznice.

Da li će otpustiti 3.000 službenika

Izvorni prihodi od 1,8 milijardi naredne godine biće potrošeni na redovne rashode gdje je najznačajnija stavka za bruto zarade zaposlenih u državnoj upravi od 470 miliona eura, za penzije 420 miliona, zdravstvo 240 miliona, kamate 100 miliona, socijalne naknade 95 miliona…

Izdvajanje za bruto zarade veće je za 50 miliona eura nego što je bilo u 2016. godine, što ukazuje na povećanje broja zaposlenih za najmanje tri hiljade jer u međuvremenu nije bilo povećanja zarada. Prema planu reforme javne uprave, Vlada se obavezala da će od sadašnjih 40 hiljada u državnoj upravi otpustiti pet odsto do kraja 2020. godine ili dvije hiljade, a opštine, gdje radi još 12 hiljada službenika, moraju otpustiti svakog desetog ili oko 1.200 službenika.

To će biti jedan od značajnih izazova jer su velika većina zaposlenih u državnoj upravi aktivisti stranaka na vlasti ili njihova rodbina. Takođe i na ovu mjeru se Vlada obevezala pred MMF-om i Svjetskom bankom.

Smanjenje broja zaposlenih za oko dvije hiljade trebalo bi da smanji bruto iznos za plate za oko 25 miliona eura godišnje.

Ekonomski rast za vraćanje dugova

Vlada očekuje da će u naredne tri godine prosječna zarada rasti za po pola procenta, dok bi zbirna inflacija iznosila oko šest odsto. Takve prognoze znače i da će rast penzija biti manji od rasta inflacije. Premijer Duško Marković je prije mjesec kazao da se ekonomski rast sada mora koristiti za smanjenje javnog duga i završetak započetih investicija i da nije vrijeme za povećanje zarada, pa ni minimalne zarade koja miruje već šest godina na iznos od 193 eura. Taj iznos je od tada devalvirao za osam odsto koliko je iznosila zbirna inflacija.

Socijalni savjet ni ove godine nije postigao dogovor o povećanju minimalne zarade na 50 odsto prosječne plate, koliko je najčešća granica u zemljama regiona, što bi sada iznosilo oko 250 eura. Poslodavcima bi to bilo prihvatljivo ako se istovremeno uvede neoporezivi dio zarade, što takođe postoji u većini država regiona. Socijalni savjet bi konačnu odluku trebalo da donese u februaru.

Mogu li privilegovani u stečaj

Da li će Vlada i dalje podržavati privilegovane biznismene koji mogu da godinama ne plaćaju porez, biće poznato najkasnije do kraja marta. Iz Poreske uprave saopšteno je da hiljadu firmi i preduzetnika ne poštuje ugovore o reprogramu poreskog duga, i da će prinudne mjere naplate dugova ili uvođenja stečajeva pokretati u prvom kvartalu ove godine. U jednom trenutku poreski dug iznosio je i preko 700 miliona eura, dok su iz Poreske uptave govorili da je realno naplativo oko 230 miliona. Ukoliko bi Poreska striktno poštovala zakon o reprogramu, već bi u stečaju bile sve firme Dragana Brkovića koji državi duguje 17,6 miliona eura, a ne samo “Vektra Nord” koja je u međuvremenu ostala bez imovine.

Uvoz veći od izvoza za 2,1 milijardu eura

Crna Gora u Novu godinu ulazi sa još jednim potencijalnim rekordom – trgovinskim deficitom od 2,1 milijardu eura.

Prema preliminarnim podacima uvoz u 2018. godini mogao bi iznositi 2,56 milijardi eura do bi izvoz bio oko 400 miliona. To bio bio sličan rezultat kao u periodu takozvanog ekonomskog buma 2008. godine kada je uvoz bio 2,52 milijarde a izvoz 416 miliona eura.

Crna Gora najviše troši na uvoz hrane 440 miliona, nafte 220 miliona, drumskih vozila 170 miliona, proizvoda od nemetalnim minerala 120 miliona, ostalih proizvoda od metala 120 miliona, ljekova 90 miliona, industrijskih mašina 90 miliona, odjeće 80 miliona…

Trgovinski deficit u 2017. godini iznosio je 1,93 milijarde.

A odgovornost za greške funkcionera?

Da bi uspjela da finansijski stabilizuje državu, koja je zavisna od stalnog zaduživanja, Vlada će u narednom periodu morati da uvede visok stepen odgovornosti za javne funkcionere kako bi prestali da prave greške koje skupo koštaju poreske obveznike i smanjili troškove.

Ukoliko istinski želi napredak, Vlada dalje neće moći da toleriše to da zbog bilo čije „nesposobnosti ili korupcije” država trpi štetu. Upravo zbog takvih loših odluka visokih funkcionera državi na naplatu doleze višemilionski iznosi.

Zbog dugogodišnjih propusta rukovodilaca Poreske uprave i Ministarstva finansija, država neće moći naplatiti možda i 500 miliona eura poreskih potraživanja. Izgubljene garancije za KAP, Željezaru, “Pobjedu”, “Melgonia Promorku”… državu su proteklih godina koštale skoro 200 miliona eura.

Jedan od takvih slučajeva je izgubljeni spor sa kompanijom “Kips”, zbog toga što im je bivši gradonačelnik Miomir Mugoša opstruirao građevinsku dozvolu, a moguće obeštećenje prema presudi iz Strazbure može biti i 30 miliona eura. Pogrešna odluka bivše uprave Regionalnog vodovoda o raskidu ugovora sa Štrabagom, državu će koštati 12 miliona eura.

Premijer Duško Marković je u martu ove godine prijetio kažnjavanjem službenika i funkcionera koji su uzrokovali da država izgubi radne i druge sporove vrijedne 20 miliona eura. Tada su najavili da će objavljivati njihova imena, kao i da će sudske sporove plaćati sa računa institucija koje su ih prouzrokovale, a ne iz trezora ili budžetske rezerve, ali se ništa od toga nije desilo.

Rizici – veći troškovi za autoput, rast dolara, nova svjetska kriza…

Vlada je u projekciji makrofinansijskih pokazatelja do 2021. navele četiri potencijalna rizika za ostvarivanje ekonomskih ciljeva koja bi možda zahtijevala nova vanredna zahvatanja iz džepova građana i privrede.

„Promjena dinamike realizacije investicija i potencijalno neplanirano povećanje troškova dionice autoputa predstavlja rizik za ostvarenje makroekonomskih projekcija, uz neizbježne negativne multiplikativne efekte na ekonomska kretanja, ali i fiskalne pokazatelje, prihode, deficit i dug. Multiplikativni efekti ostvarenja ovog rizika uticali bi na smanjenje agregatne tražnje, nižu potrošnju domaćinstava, ali i smanjenje uvoza”, navedeno je u ovoj analizi Vlade urađenoj prošlog mjeseca.

Vlada upozorava sebe i da je američka centralna monetarna institucija (FED) povećala osnovnu kamatu stopu na 2,25 odsto, što je izazvalo krizu valuta zemalja koje su zadužene u dolarima i povećalo troškove finansiranja duga. To podrazumijeva i Crnu Goru koje će na kraju naredne godine biti dužna oko 900 miliona dolara za gradnju prve dionice autoputa.

„FED je najavio nova povećanja u narednom periodu, a to može da pogorša situaciju za zemlje u ekspanziji i razvoju. Potencijalna nestabilnost na finansijskim tržištima može da poveća kamate na suvereno zaduživanje ili oteža zaduživanje Crne Gore koje je potrebno za refinansiranje obaveza koje dospijevaju 2020. i kasnije”, piše u analizi.

Treći rizik je mogućnost novog talasa svjetske ekonomske krize, kojeg najavljuje sve veći broj svjetskih ekonomista, a koja bi, kako smatra Vlada, imala negativan uticaj na Crnu Goru u vidu smanjenja investicija, turističkog prometa i ukupne ekonomske aktivnosti kroz prelivanje potencijalnih nižih stopa rasta na sve ekonomije.

„Ove godine su ti rizici izraženiji, a odnose se na nestabilne odnose između Amerike i Kine zbog uvođenja trgovinskih barijera, uvođenje sankcija Iranu, breksit, kao i razmirice između Italije i EK zbog ekspanzivnog budžeta i nepoštovanja fiskalnih pravila”, navedeno je u ovoj analizi.

Nepovoljne vremenske prilike su četvrta moguća opasnost po zacrtani ekonomksi rast jer mogu u značajnoj mjeri uticati na sektore turizma, proizvodnje električne energije i poljoprivrede, kao najznačajnijih privrednih grana.

Izvor: Vijesti online