Uprkos zahtjevima da ponovo uvede liru, Italija se najvjerovatnije neće odlučiti na takav potez. Napuštanje zone eura, naime, Italijani bi skupo platili.
Poruka je to Vladimira Gligorova, analitičara uglednog Bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije (WIIW), koji u svojoj novoj studiji “Italija i euro” analizira mogućnosti da Italija izađe iz zone eura i ponovo uvede liru. Takav potez, ističe Gligorov, ne bi koristio ni italijanskoj ekonomiji niti bi bilo popularan u italijanskoj javnosti, a Italiji bi donio velike štete.
– Ostanak u eurozoni izgleda kao bolja opcija, čak i ako je cilj ‘labavljenje’ budžeta kako bi se potaknuo rast – ocjenjuje Gligorov.
Njegova analiza pokazuje da bi se u slučaju povratka na liru Italijani znatno skuplje zaduživali na finansijskim tržištima nego sada. Povratak na liru znatno bi povećao premiju rizika koju Italija plaća na svoja (inače, velika) zaduženja, što bi ugrozilo fiskalnu politiku. Ne čudi stoga što i italijanski političari, iako se s Briselom spore oko budžeta, stalno ističu kako Italija neće napustiti Evropsku monetarnu uniju (EMU).
Očekivanja stručnjaka govore i da bi novouvedena lira morala deprecirati prema euru za 20 do 30 posto, što bi podstaklo inflaciju. Upravo je slaba valuta i rast cijena ono što većinu Italijana podsjeća na liru pa ni italijanska javnost baš nije sklona takvom valutnom rikvercu, kaže se u studiji.
I Italijanska je ekonomija, posebno industrija i turizam, usko vezano uz ostale ekonomije eurozone. Izlazak iz eurozone za njih bi bio popriličan šok.
Zbog svega toga Gligorov smatra kako su jako male šanse da Italija napusti eurozonu. Riječ je, uostalom, o trećoj po veličini ekonomiji eurozone i četvrtoj u EU, s BDP-om koji je lani, prema podacima Svjetske banke, dosezao 1,9 bilijuna američkih dolara. Napuštanje eura za Italiju bi, može se reći, značio ulazak u avanturu čije je posljedice teško predvidjeti.
