Vijest je odjeknula poput bombe: Hamburg je prva njemačka metropola koja djelimično zabranjuje učešće dizel-vozila u saobraćaju. Pažnju javnosti privlače manje razmjere te zabrane – u pitanju su samo djelovi dvije ulice – a više nagovještaj da bi uskoro slične restrikcije mogle da postanu svakodnevica širom zemlje.

Osnov je odluka Saveznog upravnog suda koji je u februaru obznanio da lokalne samouprave imaju pravo da uvedu zabrane ukoliko je to neophodno ne bi li se ispunili planovi o čistoti vazduha. Od tada traje panika među vozačima dizelaša, ali i političarima koji znaju da se vozačima ne valja zamjerati.

Ali bez zabrana vožnje izgleda neće ići. Prošle sedmice je Evropska komisija odlučila da tuži Njemačku zbog nedozvoljene koncentracije azotnih oksida u vazduhu. Upozorenja godinama nisu pomagala, u 70 urbanih sredina u Njemačkoj vazda se prebacuje dozvoljena granica od 40 mikrograma azotnih oksida po kubnom metru. U centralnim ulicama Hamburga, Štutgarta i Minhena često se mjeri i do 100 mikrograma.

Dizel na lošem glasu

Za emisiju azotnih oksida odgovorni su prije svega dizelaši čiji je broj, zbog sve manje potrošnje i jeftinijeg goriva, proteklih godina znatno porastao. U jednom trenutku je polovina svih novih automobila na ulicama imala pogon na dizel, da bi taj udio odjednom pao na trećinu nakon odluke Upravnog suda.

Otkrivanje afere Dizelgejt, čije razmjere ni do danas nisu potpuno ispitane, je krajem 2015. iznelo na svjetlost dana da je priča o “čistom dizelu“ bila velika prevara. Folskvagen i drugi proizvođači su u milione vozila ugrađivali manipulisani softver koji je deaktivirao pumpicu sa posebnim rastvorom čim bi automobil bio na ulici. Tako je količina azotnih oksida koja izlazi kroz auspuh bila višestruko veća od dozvoljene.

Uprava Hamburga je u srijedu potvrdila da od sljedećeg četvrtka (31. maj) djelovima dvaju važnih ulica u četvrti Altona neće smjeti da saobraćaju starija dizel-vozila. U pitanju je 580 metara Aleje Maksa Brauera gdje neće smeti da saobraćaju vozila sa normom nižom od Evro 6. Na 1,6 kilometara Štresemanštrase neće smjeti da saobraćaju kamioni sa normom ispod Evro VI.

Postoje brojni izuzeci od zabrane: vozila službi poput hitne pomoći, vatrogasaca ili smećaara, stanovnici tih djelova ulica i njihovi gosti, vozila koja isporučuju robu na date adrese, taksi-vozila koja tu dovoze ili uzimaju putnike…

Premda stvar još nije drastična, mnogim Hamburžanima znatno će promijeniti svakodnevnu vožnju kroz grad. Od 264.406 dizel-automobila sa hamburškim registracijama svega 96.356 ispunjava Evro 6.

Kritike sa obije strane

Godine nečinjenja Savezne vlade pod palicom Angele Merkel dovele su do toga da lokalne samouprave reaguju same, kritikuje Oliver Lukšić, stručnjak za saobraćaj u poslaničkom klubu Liberala. On vjeruje da će saobraćaj iz dvije prometne saobraćajnice biti prebačen u sporedne ulice.

“Po pitanju poboljšanja kvaliteta vazduha to na kraju donosi malo, ali izaziva masivnu štetu, birokratske troškove i pad vrijednosti miliona dizel-vozila“, kaže Lukšić.

Auto-moto klub ADAC takođe je protiv zabrana uz argument da se tako vozači kažnjavaju za greške automobilske industrije i politike. Osim toga, upozoravaju da policija u praksi nikako ne može da sprovodi kontrole jer se po spoljašnosti automobila ne vidi da li ima dizel-motor i koju normu ispunjava.

Javila se i hamburška policija, upozoravajući da će kontrole preopteretiti ljudstvo. Kako nema posebne plakete kojom su obilježena vozila sa normom Euro 6, zamišljeno je da saobraćajci kontrolišu slučajan uzorak vozila. Oni koji krše zabranu plaćaće kaznu od 25 eura.

Sa druge strane, organizacija za zaštitu životne sredine BUND saglasna je da se ovakvim djelimičnim zabranama azotni oksidi samo prebacuju iz ulice u ulicu i traži oštrije zabrane. Mnogi njemački gradovi u centralnim oblastima imaju takozvane “zone životne sredine“, ali one se koncentrišu samo na zagađenje finom prašinom, ali ne i azotnim oksidima.

Njemački ministar saobraćaja Andreas Šojer vjeruje da će mjere koje se preduzimaju dati rezultate pa da gradovi neće imati potrebe da masovno posežu za zabranama. Između ostalog cilja se unapređenje softvera u spornim dizel-vozilima, dijele se premije za prelazak na elektro-automobile, a prirodno se obnavlja i vozni park Njemaca – samo prošle godine na ulice je došlo oko 1,1 miliona dizelaša sa normom Evro 6.

Sudar slobode i zdravlja

Nije u pitanju samo strah političara od bijesa vozača od kojih su mnogi prevareni završili u vozilima iz čijeg auspuha izlazi daleko više smrtonosnih azotnih oksida nego što su proizvođači tvrdili u brošurama. Ovo je pitanje u kojem se sudaraju sloboda kretanja i raspolaganja imovinom u javnom prostoru i zdravlje ljudi. Evropska komisija smatra da godišnje širom EU 400.000 ljudi prerano umre zbog posljedica zagađenja izduvnim gasovima.

Aleks Kremer, novinar javnog Radija Berlin-Brandenburg, podsjeća da granične vrijednosti za azotne okside nisu “neobavezne preporuke po devizi: lijepo bi bilo da ih se pridržavate. To su granične vrijednosti koje treba da štite zdravlje stanovništva – a one se u jezgrima njemačkih gradova godinama uporno gaze“.

Iluzija je, dodaje Kremer, politika Vlade da panično skrpljenim akcijama riješi problem. “Jačanje mreže autobusa i tramvaja, autobusi na električni pogon, bolje upravljanje saobraćajem – sve to daje rezultate, ali tek na srednji rok. Zato neće ostati samo na zabranama iz Hamburga, drugi gradovi će slijediti jer ih na to primoravaju sudske odluke.“

Deutsche Welle