Kako možemo probiti ograničenja koja sami sebi postavljamo? To je ono što Majkl Port, autor knjige The Think Big Manifesto, želi da zna. Često druge ljude okarakterišemo kao „igrače na veliko“ ali, po Portu, sebe teško vidimo u toj ulozi. To je često zbog osuđujućih komentara okoline koji vam govore da nećete uspjeti u nečemu, ili, što ima još veće posljedice, unutrašnji glas koji vam govori istu stvar.
Ali, da bi zaista mogli da napredujemo, Port kaže da treba da se oslobodimo ograničenja koja smo sami sebi postavili (Ne mogu da razgovaram sa tom osobom; Nikad me neće zaposliti; Ova ideja je previše riskantna;) i da jednostavno pokušamo. On navodi četiri najbolje strategije koje nam mogu proširiti vidike i natjerati nas da napravimo korak naprijed.
Izađite iz zone komfora. Port pokušava da u praksi primjenjuje ono o čemu priča. Kada je od njega nedavno zatraženo da održi govor pred 3000 ljudi, mogao je da održi svoj standardni govor. Umjesto toga, odlučio je da se podsjeti svojih mlađih dana kada se bavio glumom i iskoristi govor kao priliku da razvije potpuno novi tip govora – monolog koji, uključujući muziku, isječke iz filmova i još mnoge elemente, podsjeća na predstavu.
„Pokušavam da od svojih govora napravim nešto što niko nikada nije uradio, i ako uspijem u tome biće brilijantno, ako ne, pa, nisam uspio, i ne postoji ništa između“, kaže Port.
„Najbolji izvođači su oni koji preuzimaju velike rizike, a i igrači koji ulažu mnogo su zapravo i najzanimljiviji.“
Postavite prave ciljeve. Neki vjeruju da „misliti na veliko“ znači postavljati sebi preambiciozne ciljeve kako bi se inspirisali za velike stvari. Port se, međutim, ne slaže sa ovim argumentom. On kaže da ponekad postavljamo sebi nerealne ciljeve i kada ne uspijemo da ih ostvarimo osjećamo se loše. Kaže da je i sam doživio ovo pri objavljivanju svoje prve knjige Book Yourself Solid: „Knjiga je puštena u prodaju u 9:00h ujutru“, prisjeća se Port, „i do 11:00h bila je treća najprodavanija knjiga na Amazonu. Nakon toga se popela na drugo mjesto gdje se zadržala nedjelju dana. Na prvom mjestu bila je knjiga Doktora Oza, koja je reklamirana u šou Opre Vinfri, a mi smo bili razočarani jer nismo bili broj jedan. To je bilo zato što smo imali nerealna očekivanja i osjećali smo se kao da smo doživjeli neuspjeh.“ Ne izlažite sebe razočarenju tako što ćete sebi postavljati nerealne ciljeve, kaže Port. Umjesto toga, postavite sebi cilj čije je ostvarenje realno.
Pronađite kolege koji pružaju podršku. Imati jaku i pozitivnu mrežu saradnika je od velike važnosti, kaže Port. Ali to ne znači imati oko sebe ljude koji samo daju pozitivne kritike. Potrebno je naći zlatnu sredinu. Često kada tražimo od ljudi podršku, tražimo njihovo odobravanje. Ali, treba da budemo spremni da na pravi način primimo povratne informacije koje dobijamo od kolega. Port daje sopstveni primjer pripreme govora u Australiji pomenutog ranije u tekstu. Naime, Port je zatražio mišljenje prijateljice o svom nastupu i rečeno mu je da uvod na kojem je radio 20h zapravo nije dobar. To je bilo bolno čuti, ali sa druge strane takav komentar bio je i od velike pomoći.
„Često mislimo da od ljudi od kojih tražimo podršku i pomoć treba da čujemo samo DA. Međutim, ako želimo da nas neko zaista pogura, prava stvar koju treba da čujemo je – to je super, ali možeš ti to i bolje.“
Postanite osoba kojoj ljudi zapravo žele da pomognu. Port kaže da su drugi ljudi ti koji odlučuju da li ćemo biti uspješni ili ne. Moramo da shvatimo da neke projekte jednostavno ne možemo izvesti sami od početka do kraja. Kako onda inspirisati druge da se uključe u vaš projekat i pomognu? Tako što ćete preuzimati obaveze i ispunjavati ih, učiti u hodu, nositi se sa kritikama (svojim i tuđim) bez da budete kritični prema drugima.“
