Vlasnici Ski centra “Lokve” kod Berana nijesu obaviješteni da im je Vlada Crne Gore  u kapitalnom budžetu za narednu godinu predvidjela deset hiljada eura kroz sredstva koja se dodjeljuju preko Uprave za kapitalne projekte.

To je Portalu RTCG kazao jedan od vlasnika preduzeća koje nosi taj naziv, Dejan Guberinić, nakon što je ta infomacija ovih dana bila u medijima.

“Nismo obaviješteni i ne znam ništa. Nijedna Vlada prije ove nije nam pomogla jedan jedini euro. Prošle godine je u medijima bila informacija sa sjednice parlamenta u kojoj se govorilo o tome kako je za naše preduzeće opredijeljeno 250 hiljada. Ni eura nismo vidjeli. Šta je sada sa ovom informacijom, ne znam” – kazao je Guberinić.

On je podsjetio da oni nikada nisu ni tražili pomoć u novcu od Vlade, već da su od svih u čijoj je to nadležnosti tražili da se riješi problem upisa ovog skijališta, ali da niko nije pokušao do sada ni da im, kako je kazao, okrene glavu.

“Mi smo u takvoj situaciji da smo vlasnici preduzeća “Ski centar Lokve”, a da ne možemo da organizujemo sezonu skijanja, zbog problema sa vlasnicima zemljišta na kojem se nalazi uspinjača i skijaške staze. Zbog tih problema koji nisu nepoznati, vjerovatno nećemo raditi ni ove sezone, kao što nismo mogli raditi ni prošle, kada je bilo obilje snijega” – kaže Guberinić.

Njemu i njegovom bratu, kako objašnjava, nije jasno kako je Ski centar Lokve napravljen prije četrdeset godina i kako je izgrađena i radila žičara, a da sada nema dokumenata o tome.

“Kako se to dogodilo, gdje su dokumenta o tome kada je skijalište građeno. Neka se drugi time bavi, u čijoj je to nadležnosti, a mi samo tražimo da se u katastru upiše službenost skijališta, što je obaveza po Zakonu o skijalištima. Mi ne želimo da oduzememo zemljište, samo da nam se omogući da radimo nesmetano u sezoni, a ne da nas vlasnici zemljišta ucjenjuju i podnose prijave protiv nas” – kaže Guberinić.

Iz tih razloga, njegov stariji brata Dragan, koji živi i radi u Švajcarskoj, ne želi da čuje za organizovanje sezone skijanja, dok se problem ne riješi.

“Vlasnici ugostiteljski objekata mole da pripremimo sezonu, jer kada nema skijanja ni oni ne rade. Mi u međuvremenu odrađujemo dosta posla oko rekonstrukcije i dogradnje hotela” – rekao je Dejan Guberinić.

Braća Guberinić iz Berana, od kojih stariji ima privatnu firmu u Švajcarskoj za njegu starih osoba i lica koja se oporavljaju od bolesti, registrovali su u Crnoj Gori preduzeće pod nazivom „Ski-centar Lokve“ prije sedam godina. Njihovi planovi bili su vrlo ambiciozni.

Željeli su da naprave dobar ski-centar, ali ne samo ski-centar, već i da na ovom mjestu ožive ljetnji planinski turizam. Planirali su izgradnju nove dugačke žičare, od hotela, pa sve do vrha Cmiljevice, na preko hiljadu i osamsto metara nadmorske visine, i to je ono o čemu se, kako kažu, intenzivno razmišljali.Želja im je, kako su pričali, bila da ovdje dovedu stranu klijentelu, najviše goste iz Švajcarske. Stariji, Dragan, i ranije ih je dovodio i pravili su izlete po Cmiljevici.

Stranci su bili oduševljeni netaknutom prirodom. Kod njih je, naravno, sve uređenije, ali im se neobično dopadao ovdašnji ambijent. Planovi su išli tako daleko da su razmišljali i o tome da se sa vrha Cmiljevice, jedna žičara spusti i na drugi kraj, do sela Kaludra, nadomak Berana, i da se pomogne tom predivnom selu da postane turistički atraktivno.

Ski-centar Lokve, sa istoimenim hotelom nalazi se na nadmorskoj visini od 1350 do 1800 metara. Hotel je lociran odmah pored magistralnog puta koji od Berana vodi prema Rožajama. Otvoren je u prvoj polovini osamdesetih godina prošlog vijeka i to je bilo vrijeme pravog procvata. Tada je predstavljao tek otkriveni biser, posebno za turiste iz Vojvodine, koji su, skupa sa Berancima, podigli i čitavo vikend naselje u njegovoj neposrednoj blizini.

Uspijevao je da radi i devedestih godina, u vremenima krize i inflacije, sve do rata na Kosovu, kada su u hotel smještene izbjeglice. Istina, od novca dobijenog izdavanjem hotela na Smiljevici i u Andrijevici, u teškim i siromašnim godinama, preživljavalo je kompletno hotelsko-turističko preduzeće. Zato je 2003. godine privatizacija ove kompanije dočekana sa velikim nadama, ali se ispostavilo da društvo okupljeno oko firme Euroturist GMBH nije bilo ozbiljno. Sve je vrlo brzo otišlo na doboš i pod bankarske zapljene.

Tako je i ski centar Lokve poslije velike agonije, prodat Rusu Alanu Alikovu još 2006. godine. Nije ni Rus ispunio svoja obećanja koja su bila previše bajkolika. Čitav kompleks novih hotela, saune, bazeni s pogledom na planinu. Hotel Lokve je samo djelimično rekinstruisan.  Onda su ga kupili braća Guberinići, emotivno vezani i za ovu planinu i za Berane, i napravili velike planove da ga konačno stave u punu funkciju i da mu vrate staru ljepotu i prepoznatljivost na turističkoj mapi Crne Gore i regiona. Od države i Vlade nisu tražili novac. Tražili su samo da se riješe administrativne barijere, koje su za njih bile nepremostive.

Da je htio, bilo koji ministar ekonomije ili turizma, mogao je to riješiti za najkraće vrijeme.

“Prvih godina, aka smo počeli da radimo, dođe inspekcija i kazni nas zbog toga što je jedna smrča navodno bila previše blizu uspinjače. Znači, privatni vlasnici nam ne daju da diramo njihovu zemlju i podnose prijave zbog sječe njihovih stabala, a inspekcije nas kažnjavaju što ne sječemo stabla. Tako više nema smisla” – kaže Guberinić.

Planine u okruženju Berana do sada nijesu valorozovane ni izbliza koliko zaslužuju i nude svojom ljepotom i atraktivnošću. I blizinom gradu, prije svega. Mogli su i imali namjeru braća Guberinić da prenesu malo duha Švajcarske, gdje je Dragan već dugo u poslu, u ovu netaknutu prirodu, ali administracija i maćehinski odnos prethodne dvije vlade nijesu im išli na ruku.

Izvor: RTCG