Sredinom šezdesetih godina Jugoslavija je imala 15 fabrika duvana u kojima se stvaralo čak 145 brendova cigareta, pa su i ‘stručnjaci’ smatrali da smo po tome ‘najjači na svijetu’.
Godišnje je nastajalo 25 milijardi cigareta, dok je pušeno oko 23 milijarde. Dio proizvođača je ‘skromnom’ brojkom bio nezadovoljan smatrajući da konzumaciju treba podići na 35 milijardi!
Najjači brendovi dolazili su iz Sarajeva, Niša i Zagreba, dok tek osamdesetih TDR izrasta u najvećeg izvoznika.
Poznavanje naziva domaćih cigareta moglo je da znači i dobru ocjenu iz geografije jer do kraja šezdesetih malo koji brend nije nosio ime rijeke, jezera, planine, grada…
Tron najprodavanije, u pojedinim godinama i sa preko četrdeset posto udjela, godinama je pripadao Dravi, zapamćenoj po izrazitoj snazi od 2.30 posto nikotina, ali i najnižoj cijeni. Ostatak ‘geografske ekipe’ činili su legendarna Drina, Morava, Opatija, Ohrid, Zagreb, Ibar, Zeta, Plitvice, Hercegovina, Jadran, Primorka…
Krajem šezdesetih pastoralni motiv više nije bio dovoljno prepoznatljiv, pa cigarete dobijaju i inovativnije nazive nadahnute stranom praksom, fabrika duvana Zagreb stvara Trubadur i Ambasadu, a kombinat iz Novog Sada Amor, Golf i Reli.
U isto vrijeme stižu i popularne ‘amerikanske cigarete’ – 1970. Phillip Morris postiže ugovor s Fabrikom duvana Sarajevo, pa iz pogona koji stvaraju Drinu dolazi i kultni Marlboro.
