Osnovni sud u Podgorici donio je još jednu presudu po kolektivnoj tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, pokrenutoj u Crnoj Gori, kojom je utvrđeno da je Crnogorska komercijalna banka AD Podgorica, članica OTP Grupe, naplatom provizije za obradu kredita postupala suprotno članu 102 Zakona o zaštiti potrošača, čime je ponovo povrijedila kolektivna prava potrošača.
“Utvrđuje se, da je tužena povredila član 102 stav 1 Zakona o zaštiti potrošača određujući naknadu za odobrenje kredita u iznosu od 1% do 1,7% iznosa odobrenog kredita, čime je ujedno povrijedila kolektivna prava potrošača. Zabranjuje se tuženoj da u ugovorima koje nudi potrošačima određuje naknadu za odobrenje kredita u procentu, zavisno od iznosa kredita koji se odobrava, u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti presude. Tuženoj se zabranjuje takvo ili slično postupanje ubuduće”, navodi se u presudi Osnovnog suda koju je objavio CEZAP.
Presuda je donijeta 18. novembra po tužbi koju je ova preko svog punomoćnika advokata dr Miloša Vukčevića, podnio još u novembru 2021. godine. Prema tužbi CEZAP-a, CKB je narušila kolektivne interese i prava potrošača – postojećih i potencijalnih – jer svojom Listom uslova za kredite za fizička lica predviđa da je potrošač dužan da plati naknadu (proviziju) za obradu kredita u iznosu od 1 do 1,7 odsto od ukupnog iznosa kredita, zavisno koja vrste kredita je u pitanju.
Iz CEZAP-a ističu da načelno nisu sporili da banka ima pravo da naplati naknadu za obradu kredita. Ipak, Osnovni sud u Podgorici smatra da je CKB banka određivanjem ove naknade u Listi uslova za kredite za fizička lica to učinila suprotno načelu transparentnosti i to u mjeri da takve odredbe kod ugovora o kreditu predstavljaju nepoštenu ugovornu odredbu u smislu člana 102 Zakona o zaštiti potrošača, budući da, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, dovodi do neravnoteže u pravima i obavezama ugovornih strana na štetu potrošača.
Sud je u obrazloženju presude između ostalih važnih elemenata našao da je tužbeni zahtjev osnovan jer banka mora da omogući potrošaču da iz cjelokupnog ugovora razumno shvati prirodu stvarno pruženih usluga, čime će takođe da mu se omogući da može da provjeri postoji li preklapanje među različitim naknadama ili među uslugama za koje se one naplaćuju: „u konkretnom slučaju potrošači nisu od strane tužene transparetno bili upoznati koje su im stvarno pružene usluge i koji su nastali troškovi prilikom obrade kredita“.
Osnovni sud u Podgorici takođe je ukazao da CEZAP “osnovano ukazuje šta sve podrazumijeva navedena naknada, da isto predstavlja pokazatelj postojanja sumnje u pogledu strukture troškova i stvarno pruženih usluga povodom kojih su nastali troškovi, odnosno da isti pored navedenih troškova obrade kredita obuhvata i neke dodatne troškove koji nisu suštinski u vezi sa inicijalnom radnjom kojom se započinje kreditni proces, a na šta je ukazala i sama tužena prilikom iscprne analize troškova neophonih za obradu kredita“.
Po CEZAPU, ovakvo viđenje suda ne treba da čudi, jer među brojnim iz iscrpne analize same CKB banke, koje je CEZAP naročito problematizovao su i: troškovi upoznavanja klijenta s kreditnim proizvodom, troškovi procesa procjene kreditne izloženosti, rezervacije za potencijalne gubitke, vođenja kreditnog dosjea, troškove zakupa prostora za arhiviranje dokumentacije, izgradnja i održavanje IT infrastrukture, kao i dr.). Stoga je u postupku istaknuto od strane tužioca da bi npr. “upoznavanje klijenta s kreditnim proizvodom“ trebala da bude predugovorna aktivnost koja prethodi odobravanju kredita i koja bi trebala da se sprovodi bez obzira na to je li kredit odobren ili ne. U suprotnom, ako se troškovi „upoznavanja klijenta s kreditnim proizvodom“ zaista naplaćuju kroz ovu naknadu, postavlja se pitanje na koji se način ti troškovi naplaćuju od onih klijenata koji su nakon tog inicijalnog upoznavanja odustali od kredita, odnosno odlučili da ga podignu kod nekog od konkurenata tužene?
Stoga je sud i došao do zaključka da „potrošač plaća naknadu, a da nije siguran da li ista odgovara stvarno pruženim uslugama, odnosno preuzima obavezu, a da nije siguran da li je u obavezi da preuzme istu“ u čemu se i ogleda nesiguran pravni položaj potrošača.
Ovakvo postupanje CKB banke je, prema presudi, u suprotnosti sa Zakonom o zaštiti potrošača i Direktivom 92/13/EEZ o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima, koja je u potpunosti preuzeta u crnogorsko zakonodavstvo, ali i praksi Suda pravde EU, uključujući najrecetnije odluke kojima se u ovoj presudi vodio i Osnovni sud u Podgorici.
“Iz CEZAP-a ovom prilikom obavještavaju crnogorsku javnost da je i Vrhovni sud Crne Gore prije manje od mjesec dana (27.10.2022.) takođe donio rešenje kojim je odbacio zahtjev CKB banke za reviziju presude Višeg suda od oktobra 2021. godine kojom je inače ova banka nadjena da je takodje prekršila kolektivna prava potrošača, tada u vezi sa drugom naknadom (naknadom za prijevremenu otplatu kredita). Iako se radi o prvostepenoj presudi, iz CEZAP-a su istakli njen značaj obzirom na zastupljenost ove naknade u ugovorima svih banaka u Crnoj Gori, i njenu novčanu vrijednost, ali i obzirom da crnogorski sudovi ovim putem već sada iskazuju punu spremnost za punu primjenu pravne tekovine EU u Crnoj Gori, čime naši građani mogu uživati ista prava kao i građani EU”, ističe se u saopštenju CEZAP-a.
