Gost nove epizode Bankar podcast-a je Đuro Stojanović, direktor i suosnivač kompanije Uhura Solutions.
U razgovoru sa novinarom Markom Vukajlovićem, Stojanović je govorio o milionskim i ostalim investicijama u start up-ove, počecima interesovanja za programiranje, obrazovanju i pokretanju uspješnog biznisa.
Novu epizodu podcasta možete pogledati na našem Youtube kanalu na sljedećem linku:
U nastavku izdvajamo neke od najzanimljivijih detalja iz razgovora.
O programiranju
Svi iz tima Uhura Solutions u kome su, osim mene, i Blažo Crvenica, Bojan Tešić i Mladen Marković, završili smo Elektrotehnički fakultet i uvijek smo bili zainteresovani za tehnologiju. Još 80-ih godina imao sam kompjuter Commodore 64, naučio da programiram i tada sam zavolio tehnologiju.
Za mlade, put ka programiranju obično vodi preko igranja igrica. Tako je bilo i sa mnom. Sjećam se kada sam prvi put učitao Summer Olympics za Commodore 64. Bilo mi je interesatno kako se prave ti likovi – sprite-ovi u igricama i tako sam počeo da programiram. Roditeljima nije privlačno da im djeca sjede pred kompjuterom i igraju igrice, ali mnogi na taj način zavole tehnologiju.
O prvom poslu
Duboko vjerujem da je ljudski potencijal ogroman, praktično neograničen. Ono što mi, na žalost, nemamo još od same škole – da nam neko kaže da nešto možemo, u Crnoj Gori ćete uvijek prvo čuti deset razloga zašto nešto neće uspjeti. Čak i ako imate neku ideju, društvo oko vas je toliko negativno i osjetljivo je na rizik. No, sve ima jednostano obrazloženje: ko je proživio 90-te, poslije tog vremena smo strašno osjetljivi na bilo koji rizik i prevaru.
Nas četvorica koosnivača prve poslove smo dobili još sa 18 godina. Ja sam tih 90-ih, konkretno, bio radio-voditelj na Anteni M, a jedna od emisija koje sam radio bila je vezana za računare i tehno-muziku.
O znanju i njegovom korištenju
Zbog načina na koji sam učio, zbog našeg sistema obrazovanja, nije mi palo na pamet da patentiram ono što sam otkrio kada sam radio doktorat o korištenju različitih talasa u komunikaciji. Poslije sam vidio da su neki Kinezi iskoristili ono što sam ja objavio i na osnovu toga napravili neka praktična rješenja. Kada to danas gledam, shvatam da nije bio najbolji put jer na zapadu svaki magistrand i doktorand, ali i njihovi univerziteti, štiti ono što je njihova intelektualna svojina.
Inače, u školi sam mnogo volio hemiju. Ali, još jedan aspekt našeg sistema obrazovanja je bio taj da nisam znao što bih radio kada bih završio taj fakultet. Dakle, možete biti najbolji ali to znanje nemate gdje da iskoristite.
O start up-u i investicijama
U start up svijetu, kada dobijete određene investicije – uključujući i one od milion eura i više – dajete jedan dio akcija za to kompanijama koje ulažu, a i mi imamo određeni dio akcija koje na papiru vrijede veliki iznos. Imate dva načina da monetizujete te svoje akcije, i on se u start up svijetu zove exit. Jedan je IPO – izlazak na berzu kada počinjete javno da trgujete ovim akcijam. Drugi je akvizicija, odnosno kada vas kupi neka veća kompanija i to je mnogo češće. To je trenutak kada vaša kompanija dobija pravu novčanu vrijednost. Naš tim do sada je sakupio oko 2,6 miliona dolara i to kroz tri runde investicija.
Dobra stvar u našem start up-u bila je što nismo morali da povlačimo talente iz drugih zemalja, već smo sve imali u Crnoj Gori. Mislim da ovdje postoji dovoljno talenata za tako nešto. Ali najbolji studenti oni ovdje praktično nemaju mogućnosti, niti nekoga ko će ih naučiti što da rade nakon fakulteta. U inostranstvu već tokom studija postoje određene službe koje će ih uputiti kuda nakon fakulteta i sve je relativno jednostavno. Ovdje studenti sve to moraju sami, ali tako uče i da se izbore za sebe i svoju budućnost.
O uspješnim start up-ovima
Na Balkanu ne postoji mogućnost da napravite uspješan start up na lokalnom nivou. Da nismo povezani sa kompanijama iz Velike Britanije, ni mi ne bismo imali uspjeha. Kada smo dobili prvu investiciju, rekli su nam da možemo da biramo gdje da osnujemo firmu: Berlinu (Njemačka), Londonu (Velika Britanija) ili Delaveru (SAD) jer im druge države nisu privlačne, jer investitori poznaju zakonodavstvo te tri zemlje, poreska i investiciona pravila što im predstavlja sigurnost. Rekli su i da poštuju Crnu Goru, ali da ne znaju da li će uslovi poslovanja za pet godina biti isti a njihova investicija zaštićena. Zato svi start up-ovi koji žele malo poznatijeg investitora koji zna svoj posao moraju biti iz jedne od ove tri države.
Izabrali smo London jer je tu sjedište banke koja je jedna od naših prvih investitora, ali i zato što Velika Britanija ima direktorat koji radi na tome da privuku talentovane kompanije iz cijelog svijeta i omoguće im poslovanje. Za sve što nam je bilo dalje potrebno, imali smo pojednu osobu iz njihove administracije koja se o tome brinula.
Investitori ulažu u vas očekujući da im vi donesete barem 100 puta veći iznos od same investicije. Ako imate fond koji ulaže 100 miliona – u 100 kompanija ulažu u milion – oni očekuju da će 95 odsto tih investicija propasti, i toga su svjesni. Od tih pet koje će biti dobre, jedna ili dvije će vratiti kompletan fond od 100 miliona i donijeti još profita. Oni kad gledaju start up ideje razmišljaju da li će porasti čak 100 puta za pet godina, što je u drugim uslovima poslovanja nemoguće. Investitori praktično daju raketno gorivo da vas lansiraju u orbitu, do koje vjerovatno nećete stići, ali – to je ono što start up pokušava.
O Uhura Solutions
Naše rješenje skraćuje administrativne procedure. Umjesto da čitate stotine strana dokumenata, Uhura ih jednostavno skenira i ubaci u sistem i na osnovu ključnih informacija da određenu preporuku. Dakle, pojednostavljuje manuelno procesuiranje kompleksnih dokumenata. Jedan od koosnivača, Mladen Marković, radi u banci i imao je iz prve ruke iskustvo sa time kako se procesuiraju dokumenta. Zaključili smo da bi vještačka inteligencija mogla da pomogne u takvom procesuiranju tih nestruktuiranih podataka. Onda smo, korak po korak, to nadograđivali i sada dajemo mogućnost kompanijama da koriste našu platformu i izgrade modele bez potrebe da poznaju procedure.
Vještačka inteligencija je u našem slučaju potrebna, ali za većinu traženih rješenja – u Crnoj Gori ili bilo gdje drugo na svijetu – takva tehologija je nepotrebna i sve se može i bez nje završiti.
Imamo nekoliko klijenata u Crnoj Gori, ali primarna tržišta su nam Velika Britanija, SAD i nekoliko klijenata u Evropi. I ne postoji mogućnost da dobijete onaj rast od sto i više ako imate samo tržište Crne Gore ili Balkana. To je premalo. Zato smo od početka napravili da nam komercijalni centar bude u Londonu, dok nam je Crna Gora IT hub. Za prodaju je potrebno iskustvo iz zemlje u kojoj se proizvod prodaje i ja teško mogu prodati nešto u Berlinu. Ali zato kao programer, svejedno je da li radim u Londonu ili u Podgorici. Upravo zato IT resurse, koji su neuporedivo skuplji od svih ostalih, treba razvijati u Crnoj Gori.
Preporuka mladima
Ako je u pitanju start up, za mene su veoma interesantna takmičenja i konferencije. Neka im prva prodajna „priča“ bude da probaju da dobiju besplatnu kartu, da odrade taj hussle: studenti su prve godine, veoma zainteresovani ali nemaju novca za kartu za događaj. Tako smo i mi radili, rekli bi da nemamo 1.000 dolara da platimo kartu, ali i kakva smo firma, čime se bavimo i da bi bilo interesantno da se tamo nađemo. Neka odlaze na događaje gdje se okupljaju startuperi, programeri, gejmeri. Neka postanu dio te zajednice i dijele informacije. Velika istina u start up zajednici je ta da nikada ne skrivamo ideje. Niko vam iz te zajednice neće ukrati ideju, jer nema vremena time da se bavi, a sama ideja vrijedi „negdje između nula i ništa“. Način na koji ćete to uraditi, tim koji će te okupiti, mjesto gdje ćete to uraditi – je sve! Kada podijelite ideje u takvom okruženju, uvijek će se naći neko ko zna i ko će vas povezati sa programerom ili investitorom zainteresovanim za tu ideju.
Bankar podcast je podržala kompanija MTEL
