Nerijetko se može čuti da novac mora da se potroši da bi se zaradio, ali ovo nije samo dobar savjet za preduzetnike koji žele da prošire svoje poslovanje. Prvo je neophodno pokrenuti biznis, odnosno osnovati firmu, a to košta i taj trošak se razlikuje od zemlje do zemlje.
Novi vlasnici preduzeća moraju da traže odobrenja, licence i dozvole, a države često zahtijevaju od firmi da imaju minimalni uplaćeni kapital, odnosno određeni iznos gotovine u banci. Ovi procesi nisu samo skupi, već umiju da budu i dugotrajni i komplikovani. Na primjer, prije nego što su zakonski pojednostavljene procedure pokretanja biznisa koje su podstakle veći nivo preduzetništva, saudijske kompanije morale su da prođu kroz 13 procedura i da imaju 1,057 odsto prihoda po glavi stanovnika u banci prije otvaranja radnji.
Projekat Svjetske banke ‘Doing Business’ vodi podatke o troškovima i procedurama koje su potrebne za pokretanje male do srednje firme sa ograničenom odgovornošću u svakoj zemlji. Portal BusinessFinancing.co.uk je ove brojke pretvorio u američke dolare i uporedio ih sa prosječnim prihodom na lokalnom nivou, kako bi se mogli mapirati troškovi i mogućnost pokretanja biznisa širom svijeta.
Podaci koji su se posebno istakli pokazali su da je u Ujedinjenim Arapskim Emiratima najskuplje pokrenuti biznis, te su troškovi startapa oko 7.443,51 dolar. Zatim, za pokretanje poslovanja u Ruandi prve dvije godine nema nikakvih naknada, a u Sloveniji je jedini ‘trošak’ kapitalni zahtjev od 7.500 eura bez naknade.
Pokretanje novog biznisa najmanje je pristupačno u Kongu, gdje naknade u iznosu od 1.232 dolara iznose 2.554 procenta prosječnog mjesečnog prihoda. S druge strane, u Kazahstanu je za pokretanje posla potrebno samo dva odsto prosječnog mjesečnog prihoda (12 dolara, u odnosu na 531 dolar).
Niske plate i visoke naknade otežavaju pokretanje posla u većem dijelu Afrike. Prosječna mjesečna plata u Kongu iznosi samo oko 50 dolara, što znači da je 1.232,08 dolara početnih troškova za osnivanje biznisa praktično nedostižno za većinu nezavisnih preduzetnika. Sličan, iako ne tako drastičan, raskorak postoji u Centralnoafričkoj Republici, Čadu i Maliju, kao i u Haitiju, Jemenu i Siriji. Surinam u Južnoj Americi ima nešto veće plate, međutim veće naknade stavljaju surinamske novoosnovane kompanije u sličnu poziciju.
Uprkos svemu navedenom, ne dijele svi nisko plaćeni preduzetnici istu sudbinu. U Ruandi, gdje je mjesečna zarada oko 51 dolar, nema naknada u prve dvije godine poslovanja, kako bi se preduzetnicima omogućilo da ‘razrade’ biznis. Prihod u Azerbejdžanu sličan je onom u Surinamu, ali naknade iznose samo 10,59 dolara ili četiri odsto mjesečnog prihoda. Velika Britanija ima najbolje od oba svijeta: naknade od samo 17 dolara (12 funti, plus jedan procenat kapitala kompanije i dva odsto akcionarskog kapitala firme), uz prosječni prihod od 2.985,42 dolara mjesečno.
U Evropi 12 zemalja sa taksama ispod 100 dolara
Postoji 11 zemalja u Evropi sa naknadama za pokretanje poslovanja većim od 1.000 dolara, ali u njima je prosječna mjesečna plata veća od 2.000 dolara. To je gotovo neosjetno u zemljama kao što su Norveška ili Švajcarska, gdje mjesečna zarada od oko 5.500 dolara pokriva četiri takve naknade, ali nije tako pristupačno u Italiji, gdje su najveći troškovi za pokretanje biznisa u Evropi (4.895 dolara) dvostruko veći od 2.403 dolara prosječnog mjesečnog prihoda.
S druge strane, 12 zemalja ima takse manje od 100 dolara. U Sloveniji nema nikakve naknade za pokretanje biznisa, ali je neophodno da se na poslovnom računu ima 7.500 eura (9.168 dolara). Velika Britanija je jedno od najjeftinijih mjesta za početak poslovanja, tamo se naplaćuje taksa od 12 funti prilikom registrovanja firme.
Izvor: Biznis.rs
