Već u novembru i decembru cijene gasa su pale. A u januaru se taj trend već dobrano nastavio. Na godišnjem nivou je to pad od oko 30%. Prije koji dan, azijska cijena za tečni LNG gas, koji se transportuje mega-tankerima, pala je čak ispod tri dolara po milionu British Thermal Unit (MMBtu) – što je za više od 50% manje u poređenju sa istim kvartalom 2019. Kina, najveći svjetski uvoznik ove sirovine, trenutno ga jednostavno potrebuje puno manje.
Prije neke dvije nedjelje, 5 mega LNG-tankera, koji su bili na putu ka Kini, morali su da promijene rutu, objavila je britanska granska agencija “Poten&Partners”, dok je ministar za energiju Katara, najvećeg izvoznika LNG-gasa izjavio da se gasne korporacije Katara “veoma snažno trenutno zauzete” nalaženjem novih kupaca za LNG-tankere koje su bili planirali da upute za Kinu.
Upravo taj prekobrojni gas, koji Kina zbog konkretne situacije ne može da koristi, gura cijenu gasa u ambis. I u Evropi. Trenutno u holandskim tržišnom punktu TTF, jednom od najbitnijih u Evropi, cijene su tako niske, kako nisu bile posljednjih 15 godina. Sutuacija u pojedinim aspektima podsjeća na dramatični pad cijena nafte u nekoliko mjeseci druge polovine 2014. Tada je veliki izvoznik Saudijska Arabija pokušala da baci na koljena novu SAD jeftinu konkurenciju time što je preplavila tržište ogromnom ponudom, ali to je izazvalo pad cijena, koje su kasnije samo djelimično mogle biti korigovane ka prethodnom nivou.
No i pored svih sličnosti u negativnoj dinamici razvoja cijena, sadašnja situacija sa gasom je samo uslovno uporediva sa tadašnjom sa naftom. Razlozi za drastično pojeftinjenje cijene gasa su, naime, posve druge prirode. A pojava virusa korona ih je de facto samo još pojačala, kaže Hannes Loacker, savjetnik sa naftu i gas u bečkoj Raiffeisen Bank.
Gasprom teško pogođen padom cijena
Najveći pozadinski udar na cijenu gasa – a istovremeno i najdugotrajniji – došao je kroz povećanje kontigenata LNG gasa, što je i te kako ugrozilo do sada jasno lokalno ograničena tržišta definisana kontinentalnim gasovodima. A od 2018. godine su, sem do tada prisutnih, na tržište LNG gasa svim silama zakoračile i SAD. Podaci su neumolivi: po ICIS-u su liferovanja LNG ka Evropi sa 51 milion tona u 2018. porasla na 76 miliona tona u 2019.
Što direktno pogađa najbitnijeg liferanta Evope gasom: ruski Gasprom, najveći koncern ove branše na svijetu. Od giganta iz Rusije EU uvozi 40% svog gasa, iz Norveške 31%. Za Gasprom je posao sa Evropom od krucijalnog značaja, jer ova firma na domaćem ruskom tržištu, zbog političkim odlukama ograničenih cijena, ne zarađuje skoro pa ništa. Gasprom je nedavno otvorio novi gasovod ka Turskoj, a sa gasovodom “Power of Siberia” i novi ka Kini. Pri čemu je i dalje posve nejasno da li će oni biti profitabilni, osobito ovaj prema Kini.
Sjedinjene Države su odlučile da dobar dio evropskog gasnog kolača uzmu u svoje ruke. U najmanju ruku da bi spriječile Gadprom da proširi svoj tržišni udio i mogućnosti uticaja u Evropi. Ali upravo je to cilj ruskog koncerna, koji želi ostvariti gradnjom novog gasovoda Nord Stream 2 kroz Baltičko more prema Njemačkoj. Projekat, u koji je Gasprom zajedno sa evropskim partnerima uložio skoro 6 milijardi eura, završen je do nivoa od 94%. No, SAD su početkom ove godine minirale dalju gradnju kad su prijetnjom sankcijama iz Gasprom igre izbacili švajcarsku firmu Allseas Group, koja je polagala cijevi za Nord Stream 2. Rusi nemaju svoje brodove, koju se mogu približiti i kapacitetu i sposobnosti švajcarskih, a ostatak svijeta se plaši drastičnih SAD sankcija, tako da okončanje ovog projekta niko više ne može da predvidi.
Rusi se ipak ne predaju pa su sa svoje pacifičke obale već prema baltičkoj uputili sopstveni brod “Akademih Čerskij”. Ali ovaj brod em ima minimalne kapacitete em nema neophodnu opremu. Ministar energije SAD, Dan Brouillette, na Minhenskoj bezbjednosnoj konferenciji otvoreno je Rusima rekao: “Sa tim brodom to nećete uspjeti” i najavio još oštrije sankcije protiv ovog njemačko-ruskog projekta, koje još nisu stupile na snagu, ali jeste informacioni rat: Rainer Seele se ne slaže sa ministrom SAD i smatra da će Rusi ipak uspjeti, što je rekao i Bloombergu. Seele je šef austrijskog koncerna OMV, koji je jedan od finansijera Nord Stream 2. Istovremeno je i predsjednik Njemačko-ruske spoljnotrgovinske komore.
Uz sve ovo, Gasprom ima problema i sa potražnjom. Koju prema dolje vuče, sa jedne strane, veliko usporavanje rasta kineske privrede – kao posljedica tragovinskog konflikta sa SAD, a sa druge činjenica da su evropski uvoznici prošle jeseni, iz straha od novog rusko-ukrajinskog gasnog konflikta a time i moguće obustave liferovanja gasa preko Ukrajine ka Evropi, popunile do posljednjeg mililitra svoje podzemne rezervoare, kupivši prethodno od Gasproma rekordne količine gasa.
No, računica im se pokazala kao pogrešna: rusko-ukrajinska svađa oko gasa je krajem prošle godine okončana mirno, novim sporazumom, što je izazvalo još veći pad cijena. A onda je treća zima zaredom u Evropi i Kini toliko toplija nego uobičajeno da potrošačima uopšte ne treba tako puno gasa kao ranije. Rezultat: i pored sve potrošnje, podzemni evropski rezeorvari su danas popunjeni do nivoa od 70% kapaciteta, dok bi u “normalnim” zimskim uslovima bili skoro pa poluprazni.
Posljedice za koncern Gasprom, najvećeg poreskog obveznika Rusije, su enormne. I pored činjenice da je Gasprom Evropi 2019. prodao rekordnu količinu od 200,8 milijardi kubnih metara gasa: ponajviše u prvoj polovini prošle godine.
Ali, slom se desio u trećem kvartalu 2019, kad je Gaspomov izvoz za Evropu pao za cijelih 45%. Na skupu investitora u Njujorku prije neki dan, Gasprom je objavio da će imati pad prihoda od više od 8% za 2019: na 21,4 milijarde dolara a prihoda – računato po principu EBIDTA (prije poreza) – čak za 25% na 30 milijardi dolara.
Na ljeto bi cijena gasa mogla još drastičnije pasti
Tekuća 2020. će za Gasprom biti vrlo problematična, jer prezasićenost tržišta gasom traje a cijene ostaju niske. Da ironija sudbine bude zaokružena: Gaspom je za to sam kriv. Koncern primjenjuje saudijsku strategiju iz 2014: krajnje agresivno nudi na dnevnim aukcijama, preko sopstvene elektronske platforme, rekordne količine gasa: sa ogromnim popustima u cijeni.
Tom formom prodaje Gasprom pokušava da udavi SAD konkurenciju sa njenom ponudom tečnog LNG gasa. Logika ove operacije je prosta: kako je SAD proizvodnja LNG gasa puno skuplja, omesti ih sa tržišta ogromnom punodom smiješno jeftinog gasa. Kao što su Saudijci htjeli sa naftom 2014.
Oxfordov Institut za energetske studije predviđa da će cijene gasa u ljeto 2020. još više pasti. Gasprom se uzda u to da će od 2021. biti dramatično veće.
Piše: Eduard Steiner (Die Welt)
Prevod: Mirko Vuletić
Izvor: Vijesti online
