Žene ostvaruju tek dvije trećine zakonskih prava koja imaju muškarci
Globalne rodne razlike na radnom mjestu su znatno veće nego što se ranije smatralo, pokazuje novi izvještaj Grupacije Svjetske banke, što predstavlja prekretnicu. Kad se uzmu u obzir razlike u zakonima koje se tiču nasilja i brige o djeci, žene ostvaruju manje od dvije trećine prava koja imaju muškarci. Ni jedna zemlja ne pruža jednake prilike za žene – čak ni najbogatije ekonomije.
Posljednji izvještaj Žene, biznis i zakon pruža sveobuhvatan prikaz prepreka s kojima se žene suočavaju pri ulasku u globalnu radnu snagu i pružanju doprinosa većem prosperitetu – za sebe, svoje porodice i svoje zajednice. U izvještaju je proširen obuhvat analize, uključivanjem dva indikatora koji mogu biti od ključnog značaja za omogućavanje ili onemogućavanje prilika za žene: sigurnost od nasilja i pristup uslugama brige o djeci. Kad se uključe i ta mjerila, žene u prosjeku ostvaruju tek 64% zakonske zaštite koju imaju muškarci – znatno manje od ranije procijenjenih 77%.
Rodne razlike su u praksi čak i veće. Po prvi put izvještaj Žene, biznis i zakon (WBL) daje procjenu razlika između zakonskih reformi i stvarnih ishoda za žene u 190 zemalja. Analiza otkriva šokantne razlike u implementaciji. Iako zakoni na papiru impliciraju da žene ostvaruju približno dvije trećine prava koja imaju muškarci, zemlje su, u prosjeku, uspostavile manje od 40% sistema potrebnih za punu implementaciju. Na primjer, 98 zemalja je donijelo zakone koji nalažu da žene budu jednako plaćene za rad jednake vrijednosti. Međutim, samo 35 država – manje od svake pete –usvojilo je mjere za transparentnost plaćanja ili mehanizme za primjenu prevazilaženja razlika u plaćanju.
Efektivna implementacija zakona o jednakim mogućnostima zavisi od adekvatnog pratećeg okvira, uključujući i snažne mehanizme provođenja, sistem za praćenje rodnih nejednakosti u plaćanju i raspoloživosti zdravstvene zaštite za žene žrtve nasilja.
“Žene imaju moć za turbo promjene u globalnoj ekonomiji koja raste sporo i neravnomjerno“, rekao je Indermit Gill, glavni ekonomist Grupacije Svjetske banke i viši potpredsjednik za razvojnu ekonomiku. “Međutim, diskriminatorni zakoni i prakse širom svijeta onemogućavaju ženama rad ili pokretanje vlastitog posla ravnopravno s muškarcima. Prevazilaženje te razlike bi moglo globalni bruto domaći proizvod povećati za preko 20% – u osnovi udvostručiti globalnu stopu rasta tokom naredne decenije – ali tok reformi se usporava. Izvještaj WBL 2024 identificira šta vlade mogu učiniti na ubrzanju napretka u pravcu veće rodne ravnopravnosti u poslu i zakonu“.
Nedostaci u implementaciji svjedoče koliko je još napornog rada čak i pred zemljama koje su institucionalizirale zakone jednakih mogućnosti. Togo se, naprimjer, ističe među supsaharskim ekonomijama, donošenjem zakona koji ženama pružaju približno 77% prava koja imaju muškarci – više od bilo koje zemlje na kontinentu. Međutim, Togo je do sada uspostavio tek 27% sistema neophodnih za punu implementaciju. To je prosječna stopa za supsaharske ekonomije.
U 2023. je ostvaren značajan napredak u tri kategorije zakonskih reformi koje se tiču jednakih mogućnosti – plaćanje, roditeljska prava i zaštita na radnom mjestu. Ipak, gotovo sve zemlje su se slabo iskazale u dvije kategorije koje se prate po prvi put – pristup uslugama brige o djeci i sigurnost žena.
Najveće slabosti su prisutne kad je u pitanju sigurnost žena – gdje je prosječan globalni rezultat tek 36, što znači da žene ostvaruju jedva trećinu potrebne zakonske zaštite od nasilja u porodici, seksualnog uznemiravanja, sklapanja dječjih brakova i femicida. Iako 151 zemlja ima zakone koji zabranjuju seksualno uznemiravanje na radnom mjestu, tek 39 ih ima zakone koji ga zabranjuju na javnom mjestu. To često sprječava žene da koriste javni prijevoz za odlazak na posao.
Većina zemalja također bilježi loš rezultat kad su u pitanju zakoni kojima se uređuje briga o djeci. Žene u prosjeku dnevno provode 2,4 sata više, neplaćeno brinući o bližnjima – dobrim dijelom od toga o djeci – nego muškarci. Povećanje pristupa brizi o djeci povećava i učešće žena u radnoj snazi za oko 1 procentni poen u početku – a efekt se više nego udvostruči u roku od pet godina. Danas, samo 78 ekonomija – manje od polovine – pruža neku vrstu finansijske podrške ili poreskih olakšica za roditelje male djece. Samo 62 ekonomije – manje od jedne trećine – ima standarde kvaliteta za usluge brige o djeci, bez kojih bi žene mogle dva puta razmisliti da li da idu na posao, a djecu ostave njima.
Žene se suočavaju sa značajnim preprekama i u drugim oblastima. Naprimjer, u oblasti poduzetništva, tek u svakoj petoj ekonomiji postoji obaveza primjene rodno osjetljivih kriterija u procesu javnih nabavki, što znači da su žene u velikoj mjeri isključene iz iskorištavanja ekonomskih prilika od 10 biliona $ godišnje. U oblasti plata, žene zarade tek 77 centi na svaki 1 $ koji se plati muškarcu. Te razlike u pravima se protežu sve do penzionisanja. U 62 ekonomije dob odlaska u penziju nije ista za žene i muškarce. Žene obično žive duže od muškaraca, a obzirom da primaju manju platu dok rade, uzimaju odsustvo kad dobiju djecu i u penziju odlaze ranije, u konačnici imaju manju penziju i veću finansijsku neizvjesnost u starosti.
“Sada je hitnije nego ikad prije da se ubrzaju aktivnosti na reformi zakona i donošenju javnih politika za osnaživanje žena da rade i pokreću i razvijaju poslove“, rekla je Tea Trumbić, vodeći autor izvještaja. “Danas jedva polovina žena učestvuje u globalnoj radnoj snazi, u odnosu na tri od četiri muškarca. To ne samo da nije fer nego je i rasipanje resursa. Povećanje ekonomskog učešća žena od ključnog je značaja za jačanje njihovog glasa i donošenje odluka koje ih direktno pogađaju. Zemlje si jednostavno ne mogu priuštiti da ostave po strani polovinu svog stanovništva.”
