Plava je omiljena boja na svijetu. Oko 45% svjetskog stanovništva (na osnovu jednog istraživanja koje je sprovedeno na brojno ne prevelikom, ali geografski veoma širokom uzorku) kao omiljenu boju izdvaja plavu, dok se preostalih 60% dijeli na ostale boje. Kako da im zamjerimo? Plavo je nebo, more, a poezija iz nekog razloga puna plavih očiju.

Plav je i Facebook, i Twitter, i Vimeo, plav je i sajt na kome se upravo nalazite i kompanija koja stoji iza njega. Ovo, takođe, nije slučajno ali o tome smo već dovoljno slušali. Kako da onda ova rasprava uvjek ode u nepoznatom pravcu? Vjerovatno je tako jer se radi o nesigurnom terenu – kako ćete doživjeti jednu boju zavisi od ličnog ukusa, iskustva, kulture u kojoj odrastate i živite. Ako posmatramo iz ovog ugla, ideja da je narandžasta „energična“ a ljubičasta „misteriozna“ pada u vodu.

Međutim, određeni šabloni ipak postoje.

Mnogobrojna istraživanja na ovu temu dovela su do zaključka da 90% instiktivnih zaključaka koje donosimo o određenom brendu zaista može zavisiti od boje. To je najprije slučaj kada se boja prirodno i psihološki „slaže“ sa proizvodom koji prodaje.  To znači da ćemo po ovom osnovu suditi o „ličnosti brenda“ i odlučiti da li nam se dopada ili ne. Sa druge strane, teško da će neko odlučiti da puši zbog metalik plave paklice koja se sija iznad kase – mnogo prije toga, odlučiće da je kul držati cigaretu među prstima, na šta ga je naveo čitav niz marketinških strategija.

Njegov um (i vaš, i moj) ima prirodnu potrebu da bira brend koji je negdje već video ili koji odavno prepoznaje. Upravo to je mjesto na kome boja počinje da igra važnu ulogu.

I premda postoji niz osobina koji se pripisuje određenoj boji – energija i uzbuđenje za crvenu, sigurnost i povjerenje za plavu, smirenost i sloboda za zelenu – istraživanja pokazju da je daleko važnije da boja odgovara imidžu brenda nego ovim pretpostavkama. Nije neočekivano što je McDonald’s pozelenio i mahom preuredio svoj enterijer drvetom i tom mekom, priridno zelenom bojom. Posle godina hajke i predstavljanja ovog lanca restorana kao simbola svega što je loše u zapadnoj kulturi, neko je morao da smiri priču i  da joj notu svega suprotnog – smirenost, zdravlje, zen, održivost.

U isto vrijeme zelene se drže mnogi brendovi okrenuti upravo prirodi i zaštiti okoline. I to je kontekst u kome pomenuti restorani žele da stoje.

Braon je boja koja ispunjava ekran pri svakoj reklami za čokoladu. Ko ne voli čokoladu? Ako takvih i ima, vjerovatno vole kafu. Iako će vam rijetko ko reći da mu je braon omiljena boja, okruženje koje ona pravi je toplo i ugodno. Kafu i čokoladu vezujemo za uživanje, za lijepe i lake trenutke koje doživljavamo kao nagradu (kako to obično ide sa slatkišima). Zato je često tu i kao dio enterijera,  da dopuni i zamijeni one zagasite nijanse narandžaste koji podsjećaju na mirisnu pitu od bundeve.

Naravno da postoji razlog zašto su „akcija!“ i „rasprodaja!“ uglavnom istaknute crvenom bojom. Pojedini sajtovi bilježe rast od 30%  novih prijava na newsletter mjesečno, od trenutka kada „subscribe“ dugme oboje crvenom bojom. Međutim, kada bi se svi vodili time, crvena bi nestala u moru drugih histeričnih natpisa, sve dok se neko ne dosjeti da isto ispiše bijelom, recimo.

Ako imamo na umu i to da želimo da se naš keks na polici super marketa izdvaja od drugih keksova, nastaje jedna velika problematika čija pitanja, na žalost, ostaju retorička. Ako uzmemo da je ljudski stav kao kutija sa bojicama koja nam svakog dana pruža mogućnost da obojimo svoj svijet željenim bojama, onda je u šumi logoa boja stav koji brend ima prema svojim ljubiteljima.

MojaFirma