Više od pedeset američkih naučnika je nedavno u zajedničkom pismu upozorilo javnost da zdravstvena istraživanja o mogućem uticaju na ljudske snove radi liječenja bolesti kompanije nastoje da zloupotrijebe kako bi „ugradile“ oglase u čovjekov mozak tokom spavanja. Drugi naučnici pobijaju ovakve mogućnosti, tvrdeći da smo još daleko od toga da oglašivači ili bilo ko drugi kontroliše ljudske snove.

Najnovije istraživanje Američkog udruženja za marketing pokazuje da se u SAD produkuje u proseku oko 10.000 oglasa dnevno „po glavi stanovnika“. Reklamni sadržaj se plasira preko bilborda i drugih javnih prostora, posredstvom telefona i poštanskih sandučića, u novinama, na radijskim i televizijskim programima. Oglasi su postali neizbježni u potkastima, na internet stranicama, a korisnike društvenih mreža muče kao gljivične bolesti koje se stalno iznova pojavljuju.

Reklame su se uvukle u sve pore čovjekovog života i sada prijete da opsednu i njegove snove. Neke od najvećih i najpoznatijih firmi uveliko razvijaju tehnologije za manipulaciju snovima u komercijalne svrhe. Takvi projekti su neprihvatljivi, a posebno pristanak pojedinih naučnika da učestvuju u njima, upozoravaju iz Američkog udruženja psihijatara.

Isto upozorenje šalju i mnogi istraživači koji se intenzivno bave ciljanom inkubacijom snova (TDI), ali kako navode, njihov cilj je da se ovakvim aktivnostima pomogne u djelotvornijem liječenju određenih bolesti. U pitanju je vrlo stara zamisao da je moguće upravljati snovima, ali se za njenu realizaciju koriste najnovija naučna saznanja o moždanim aktivnostima tokom sanjanja. Tehnike se uglavnom zasnivaju na upotrebi stimulansa poput mirisa, svijetla i zvukova, kako bi se ciljano promijenio sadržaj snova.

Primjera radi, u studiji koju je objavio naučni časopis „Nature“ o eksperimentima sa pušačima, navodi se da ukoliko su u snu izloženi mješavini mirisa pokvarenih jaja i duvanskog dima tokom sedam noći, to kod njih smanjuje već naredne nedjelje potrošnju cigareta za oko 30 odsto. Istraživači na Univerzitetu Harvard su otkrili da je među studentima kojima su dali zadatak da igraju „Tetris“ tri dana po sedam sati dnevno, 60 odsto njih sanjalo ovu igru narednih noći. Ogled su ponovili sa pacijentima koji pate od amnezije, a rezultati su pokazali da je više od trećine oboljelih sanjalo ovu igru, uprkos tome što se nisu sjećali da su je igrali dok su bili budni.

Istraživači Masačusetskog instituta za tehnologiju (MIT) objašnjavaju da ukoliko se utiče na čovjeka određenim zvukovima, mirisima ili vizuelnim prikazima kada je u fazi hipnagogije, odnosno u intervalu između sanjanja i buđenja, to podstiče niz povezanih asocijacija i snova koji djeluju kao da su u potpunosti stvarni. Adam Har Horovic, stručnjak za ispitivanje moždanih aktivnosti na MIT-u je zajedno sa svojim kolegama razvio rukavicu opremljenu senzorom koja detektuje kada je neko pao u hipnagogično stanje. Potom uzastopno reprodukuje unaprijed snimljeni audio signal, obično određenu riječ, koja „ugrađuje“ ciljane poruke u snove.

Naučnici razvijaju ovaj uređaj kako bi se ublažili psihički poremećaji poput depresije i posttraumatskih sindroma, za liječenje bolesti zavisnosti, ali i za poboljšanje pamćenja. Horovic kaže da je upravljanje snovima oblast koja se sve više razvija i može imati višestruke primjene u zdravstvu, ali da istovremeno ovakve tehnike nastoje da zloupotrijebe kompanije koje sanjaju da osvoje novi prostor za plasiranje svojih oglasa.

Zato je više od pedeset istraživača sa MIT-a i drugih naučnih i obrazovnih institucija u Sjedinjenim Državama, uputilo otvoreno pismo javnosti u kojem upozoravaju da ukoliko zakonodavci i stručna udruženja odmah ne reaguju, „snovi bi uskoro mogli postati novo igralište za korporativne igrače“.

Najnoviji primjer je ogled koji je sproveo američki proizvođač piva „Molson kurs“, inače vlasnik i ovdašnje „Apatinske pivare“. Šira javnost je za ovaj eksperiment saznala zahvaljujući novinarki „Los Anđeles tajmsa“ Rebeki Guld. Ona se prijavila na oglas objavljen na internet stranici „Krejglist“, u kojem je pisalo da jedan poznati brend traži dobrovoljce za naučno istraživanje o ljudskim snovima.

Kako je opisala u svom članku, učesnici u eksperimentu su odvedeni u neko skladište, gdje su ih priključili na EEG mašinu koja prikazuje električne aktivnosti mozga. Zatim su gledali video snimak sa nekoliko „Kursovih“ pivskih proizvoda, koji su blještali među bujnim zelenilom i mnoštvom vodopada i zadrijemali uz audio snimak zvukova iz videa. Guld kaže da su ona i ostali učesnici u ogledu tokom narednih osam sati imali čudne snove o pivskim proizvodima koji su im prethodno prikazani.

„Recimo, sanjala sam da skačem na pogo štapu sa ’Korsovim’ proizvodima među mnoštvom ljudi koji rade to isto, ili da iz aviona bacam ’Korsove’ limenke ljudima ispod i da svi oni navijaju za mene. Posle ovakvog iskustva, svi smo se osjećali kao laboratorijski pacovi, kojima kompanija direktno usađuje svoje proizvode u mozak“, opisuje Guld.

„Klinički dokazano“ da izaziva noćne more

Američki proizvođač piva nije jedini koji pokušava da osvoji ljudske snove kao novi „kanal“ za svoju promociju. „Majkrosoft“ je još prije nekoliko godina istraživao načine kako da navede profesionalne igrače video igrica da sanjaju svoje omiljene „Ksbok“ igre. Isto je radila i kompanija „Soni“ sa svojim proizvodima, dok je „Burger king“ ustalasao javnost hamburgerom koji je plasirao na tržište za Noć vještica 2018. godine, sa tvrdnjom kako je „klinički dokazano“ da izaziva noćne more.

Nekoliko velikih avio kompanija obratilo se stručnjacima na više američkih univerziteta da sarađuju na projektima inkubacije snova. U nedavnom istraživanju koje je sprovelo Američko udruženje za marketing u Njujorku, čak 77% marketinških stručnjaka je izjavilo da planira da u naredne tri godine uloži novac u razvoj tehnologija koje omogućavaju da se utiče na ljudske snove.

Kako bi mogla da izgleda ova noćna mora? Robert Stikgold, istraživač sa Harvarda tvrdi da se komercijalizacija ovih tehnika zasniva na spoznaji da u čovjekovom mozgu tokom spavanja prestaju da funkcionišu mehanizmi koji u budnom stanju filtriraju informacije. Upravo zato su ljudi mnogo ranjiviji za različite spoljne uticaje dok spavaju, nego kada su budni.

Drugim riječima, postoji velika mogućnost da im se, recimo, posredstvom mobilnih aplikacija kojima se danonoćno kontrolišu neke zdravstvene funkcije organizma, dok spavaju usade poruke koje će, kada se probude, doživljavati kao sopstvene odluke i izbore.

Ali drugi naučnici decidirano negiraju ovakve mogućnosti. Dirdri Baret, profesorka koja takođe radi na Harvardu i sa kojom se „Molson kurs“ konsultovao u pravljenju svog videa, smatra da su strahovi koje iznose njene kolege pretjerani jer i dalje nema dovoljno dokaza da se direktno može manipulisati sadržajem snova. Tore Nilsen, stručnjak za snove na Univerzitetu u Montrealu deli ovakvo mišljenje.

On priznaje da su nove tehnike za inkubaciju snova donekle napredovale, ali ističe da je sve to još daleko od mogućnosti da oglašivači ili bilo ko drugi kontroliše ljudski um tokom spavanja i upravlja čovjekovim odlukama protiv njegove volje.

Stručnjaci za oglašavanje takođe tvrde da iako se ulaže u ovakve tehnike, one ne mogu da izmere efekti „reklamiranja“ u snovima – što je ključna komponenta svake uspješne oglasne kampanje – i da je vrlo upitno da li će to ikada biti moguće.

Ipak, čini se da oglašivači rade sasvim dobro i bez direktnog uplitanja u naše snove. Nedavno istraživanje jedne kompanije za proizvodnju luksuznih dušeka je pokazalo da je njihovo zasipanje potencijalnih korisnika reklamama već proizvelo „hipnotički“ efekat. Više od polovine ispitanika je izjavilo da su bar jednom sanjali baš ove dušeke. Osim ako nisu lagali, sanjajući da će im proizvođač zbog takvog odgovora pokloniti dušek koji košta više od 3.000 dolara.

Izvor: Biznis i finansije, decembar/januar 204/205