Direktna šteta od zemljotresa u Nepalu, koji je odnio na hilajde života, procjenjuju se na pet milijardi dolara, ali ukupni troškovi ekonomske krize koju je potres izazvao vjerovatno će biti puno veći.
Procjenjuje se da bi indirektni troškovi mogli dostići 20 odsto BDP Nepala, a zemlja ulazi u fazu nazadovanja i zaostajanja, smatra Christopher Dembik, ekonomski analitičar iz Saxo Banke.
Infrastrukturna mreža gotovo je potpuno uništena, kao najvažniji faktor ekonomske stabilnosti, te stoga nema sumnje da će ove godine Nepal biti u recesiji. Privreda je već sada nakon potresa gotovo u jednako lošem stanju kao, na primer, Zimbabve.
Prioritet u ovom trenutku je kako zadržati priliv novca u stranim valutama. Turizam čini manji dio BDP Nepala i u 2013. bio je 8,2 odsto, ali je drugi najvažniji izvor strane valute, osim novca koji stanovnici u emigraciji šalju u zemlju.
U sljedećim mesecima međunarodna finansijska pomoć biće od ključnog značaja kako bi vlada i privatni sektor mogli da plate stranim kreditorima i stabilizuju platni bilans, naglašava Dembik. Ipak, najveći izazov za Nepal neće biti prikupljanje finansijske podrške već njeno pametno korišćenje.
Kao i u mnogim slabije razvijenim zemljama, korupcija je u Nepalu proširena u svim djelovima društva, pa se može očekivati da će 10 do 20 odsto od pristiglog novca nestati u različitim prevarama i utajama. To je gotovo neizbježno, poručuju iz Saxo Banke.
Dembik navodi i mogućnost takozvanog “Rooseveltovog” infrastrukturnog plana koji bi finansirala pa i nadgledala međunarodna zajednica, a mogao bi značajno unaprijediti trenutno loše stanje.
Iskorišćavanje vodenih resursa za energiju još je jedna od okosnica za razvoj ekonomije. Kina je tu ključni igrač, a u Nepalu bi to značilo ulaganje u obrazovanje lokalnih stručnjaka i poboljšanje poslovne klime. Potrebna je bar jedna decenija za oporavak od takve krize, a vjerovatno i još više vremena za dobro obrazovani srednji sloj.
*Izvor: SEEbiz
