Agonija radnika nikšićke Željezare juče je nastavljena jer Skupština akcionara Elektroprivrede i pored najave i uvrštavanja te tačke u dnevni red nije donijela odluku o kupovini imovine ove fabrike, dok je protiv njih počeo krivični postupak zbog protesta na krovu fabrike po prijavi vlasnika turske firme Toščelik.

Prema Statutu EPCG, takvu odluku mogao bi donijeti i novi odbor direktora kompanije, jer je vrijednost imovine koju bi kupili manja od deset odsto osnovnog kapitala EPCG. Problem je što se resorno Ministarstvo kapitalnih investicija (MKI) Ervina Ibrahimovića (BS) protivi ovom poslu i otežava njegovu realizaciju.

Predstavnik Vladinog kapitala na skupštini akcionara, koja posjeduje oko 98 odsto vlasništva, bio je državni sekretar u MKI Admir Šahmanović (BS), koji je kazao da nije mogao da se izjasni jer Vlada nije zauzela stav po tom pitanju.

“Koristim ovu priliku da uputim molbu Odboru direktora da pripremi predlog odluke i da to pošalje sa ostalim pripadajućim materijalom koji se odnosi na studiju opravdanosti investicije i sa svim ostalim dokumentima za koje smatrate da mogu potvrditi opravdanost investicije kupovine Željezare”, kazao je Šahmanović na Skupštini.

Odluka o proširenju dnevnog reda sa tačkom davanje saglasnosti za kupovinu imovine Željezare objavljena je 24. septembra, a predstavnik resornog ministarstva je tek juče shvatio da mu za izjašnjenje treba dodatna dokumentacija. Time je samo izgubljeno dragocjeno vrijeme za radnike koji su u avgustu dobili otkaze.

Prema Statutu EPCG, za odluke o raspolaganju imovinom (kupovina, prodaja,… ) do 10 odsto vrijednosti osnovnog kapitala kompanije je nadležan odbor direktora, a za odluke preko te vrijednosti Skupština akcionara.

Osnovni kapital EPCG sada iznosi 769 miliona eura, pa bi deset odsto bilo 76 miliona. Prije dvije sedmice EPCG je za prodaju dijela sopstvenih akcija Vladi dobila 15 miliona eura. U pregovorima sa ranijim zainteresovanim kupcem za imovinu Željezare Miodragom Dakom Davidovićem,saopšteno je da turski vlasnik za imovinu traži 20 miliona eura, dok je Davidović nudio 16. Kupovina imovine Željezare i po cijeni od 20 miliona eura, činila bi manje od tri odsto osnovnog kapitala, tako da bi prema statutu tu odluku mogao donijeti i odbor direktora.

Prije stečaja imovina Željezare je procjenjivana na 63 miliona eura, ali je nakon više oglasa 2012.godine prodata za 15,1 milion eura turskoj Tosjali grupi. Imovina Željezare obuhvata oko 800 hiljada kvadrata zemljišta, ogroman broj hala, peći i raznih postrojenja, kao i velikih trafo-stanica, koje su naročito interesantne EPCG. Dio imovine nalazi se i u Luci Bar.

Radnici Željezare su odluku o sudbini fabrike, ali i o svojoj sudbini, čekali ispred hotela “Jugoslavija, gdje je održana Skupština, vjerujući da je njihovoj aganiji došao kraj, posebno što im je predsjednik Vlade Dritan Abazović krajem prošle sedmice kazao da je kupovina Željezare maltene gotova stvar.

Nakon Skupštine jedini im je prišao predsjednik odbora direktora Milutin Đukanović, koji je kazao radnicima da se drže “dogovora koji je postignut sa premijerom, ministrom finansija i sa njima.

“Mislimo da je imovina Željezare vrlo značajna, da je njena vrijednost mnogo veća nego što je taj iznos novca. Napravićemo određeni biznis plan i ići ćemo korak po korak. Mislim da smo u stanju da valorizujemo tu imovinu i da od toga svi imaju koristi i šira društvena zajednica i radnici Željezare”, kazao je Đukanović.

Predstavnik radnika Ivan Vujović kazao je da je ovo neozbiljna situacija i igra sa radnicima.

“Došao je čovjek i rekao da Vlada nema stav, a dva mjeseca pričamo da Elektroprivreda preuzme Željezaru.Ako Šahmanović misli da se sprda sa radnicima Željezare grdno se prevario. Doći ćemo kod njega pred kancelariju. Premijer je čak rekao da nije bilo potrebe da se stavlja ova tačka, a sada predstavnik Vlade drugo saopštava”, kazao je Vujović.

Radnik Ljubiša Đikanović pitao je Đukanovića da li bi država kupila akcije od EPCG da nije bilo priče o prodaji Željezare.

“Tu ste potpuno u pravu. To je bio čitavi paket da se preko kupovine sopstvenih akcija omogući EPCG da kupi imovinu Željezare. Vlada je mogla da da ili ne da saglasnost, ali to je u krajnjem slučaju u nadležnosti Odbora direktora. Odbor će vrlo brzo donijeti odluke”, obećao je Đukanović.

U Osnovnom državnom tužilaštvu u Nikšiću počeo je postupak protiv 14 bivših radnika Željezare protiv kojih su turska firma Tosčelik i i privatna firma za obezbjeđenje Vektor Sekjuriti, podnijeli krivične prijave zbog izlaska na krov fabrike 11. avgusta.

Izabran novi odbor, Đukanović predsjednik

Izabran je novi Odbor direktora u sastavu Ivan Šaranović, Tahir Đonbaljaj, Brankica Mosurović, Martin Ćalasan, Nenad Marković, Emir Strujić i Milutin Đukanović, da bi kasnije na konstitutivnoj sjednici Đukanovića izabrali za novog/starog predsjednika Odbora.

Prethodni Odbor je razrješen, jer je nakon što je izabran 28. juna, Adis Balota (SDP) odmah podnio ostavku iz protesta što je Đukanović imenovan u Odbor direktora. Novoizabrani Odbor se od onog u junu razlikuje po tome što su umjesto Vladana Jokovića i Adisa Balote, novi članovi Ivan Šaranović i Brankica Mosurović.

Martin Ćalasan je docent iz elektroetehnike i autor više naučnih radova iz ove oblasti. Nenad Marković je diplomirani pravnik i stručnjak za zaštitu na radu. Bio je šef pravne službe i izvršni direktor u više kompanija poput Građevinskog preduzeća Nikšić, Crna Gora inženjering, LD Gradnja… Tahir Đonbaljaj je građevinski inženjer, a radi u sekretarijatu za urbanizam Opštine Plav. Ivan Šaranović je magistar elektroetehnike, ima više naučnih projekata i radova a zaposlen je u u Crnogorskom elektroprenosnom sistemu. Brankica Mosurović je sertifikovani računovođa. Radi u Željezničkoj infrastrukturi kao rukovodilac unutrašnje revizije. Emir Strujić je završio ekonomski fakultet i po znimanju je diplomirani menadžer upravljanja ljudskih resursa. Radi u Vodovodu Pljevlja kao referent za naplatu potraživanja.

Izvor: Vijesti