Iako su banke već prepoznale da moraju da kreiraju što više finansijskih proizvoda koje nude klijentima, smatramo da tu još postoji prostora za unapređenje. Prije svega se nadamo da će ponuda zelenih kreditnih linija u narednoj godini biti disperzivnija u smislu raznovrsnosti sektora u kojima se oni nude, kao i da će biti još povoljniji za klijente, posebno u poređenju sa konvencionalnom ponudom kredita – kazala je u intervjuu za Pobjedu savjetnica guvernerke za primjenu ESG standarda i inovacija Biljana Gligorić.
Ona smatra da bi to bio sjajan doprinos zamahu zelene tranzicije.
– Centralna banka (CBCG) će u skladu sa svojim ovlašćenjima dati doprinos tim procesima. U tom procesu prepoznajemo i veliki izazov koji i same banke imaju, a to je da jasno i lako mogu da dokazuju održivost projekata u kontekstu klimatskih izazova. Započeta izrada taxonomije će olakšati ovaj proces koji za zemlje Zapadnog Balkana koordinira RCC (Regional Cooperation Council), u kojem takođe participira CBCG – kazala je Gligorić.
Šta ESG standardi znače za crnogorsku ekonomiju i na koji način njihova primjena može unaprijediti poslovnu klimu u zemlji?
ESG standarde (Environmental, Social, and Governance) treba razumjeti prije svega kao ogromnu razvojnu šansu za našu ekonomiju, a tek nakon toga kao izazov kojeg je potrebno prevazići. U suprotnom, ovi standardi će se posmatrati samo kao još jedna nametnuta obaveza za, koronom i infacijom, iscrpljenu privredu.
ESG standardi su primjena principa održivog razvoja u privatnom i javnom sektoru na način da se očekuje da posjedujemo svijest i da kroz praćenje indikatora mjerimo uticaj same organizacije i njene djelatnosti na životnu sredinu, na društvo i na ekonomiju, ne nužno tim redom. Trenutno smo u fazi kada je izvještavanje na temu ESG još uvijek doborovoljno, ali sljedećih godina polako će se ući u fazu kada će za pojedine organizacije to biti obavezujući iskaz i na neki način, dio njenog identiteta. Preduzeća koja to budu shvatila prije i ušla u svoju transformaciju ka ESG standardima, prije će steći kompetitivnu prednost na tržištu, biti prepoznata kao odgovorna i na taj način privući više kupaca ili klijenata koji su sve senzibilniji na temu održivog razvoja i vrijednosti koje neka kompanija njeguje.
Da li vidite potencijal Crne Gore da privuče „zeleni kapital“ i investicije u obnovljive izvore energije?
Kao Ustavom proklamovana ekološka država, Crna Gora bi morala da tu vrstu investicija svrsta u prioritetne, da ne kažem kao jedine, što je Vlada već prepoznala svojim strateškim dokumentima. Smatram da će ubrzo to biti i jedini izvor investicija, da će zahtjevi investitora gotovo isključivo biti usmjereni ka tzv. zelenim projektima. To od nas zahtijeva prilagođavanje, kako od strane privrede, tako i od strane regulatora i drugih javnih institucija, koje sve zajedno kreiraju okvir za zelene investicije. Ono što važi za preduzeća, važi i za države: one koje sebe što ranije pozicioniraju kao destinacije zelenih investicija, u ogromnoj su prednosti u odnosu na države koje ostanu na tradicionalnim pristupima privlačenju investicija. Mi smo mediteranska zemlja sa puno sunca, imamo izlaz na more, izloženost vjetru je povoljna, tako da nemamo nekih izgovora da punom snagom ne razvijamo svoje potencijale za obnovljive izvore energije.
Pri tome moram reći da se često zaboravlja ogroman potencijal za uštedu energije. Imajući u vidu da je daleko jeftinije uštedjeti jedan megavat električne energije nego ga proizvesti, uvijek koristim priliku da istaknem da prvo treba da popunimo rupe u energetskom bilansu, poput energetski neefikasnog građevinskog sektora, i da naravno razvijamo proizvodne kapacitete obnovljih izvora energije. I Evropska unija, kroz moto „energetska efikasnost prvo“, promoviše taj pristup, želeći da ga istakne kao pravilan u planiranju energetskog bilansa.
Kako Centralna banka vidi svoju ulogu u podsticanju održivih finansija u Crnoj Gori?
CBCG sebe smatra ključnim akterom u tom procesu, što smo pokazali kroz preuzimanje koordinatorske uloge u procesu izrade Mape puta finansijskog sektora ka održivim finansijama. Takođe, moram istaći podjednako važnu ulogu i Ministarstva finansija kao i druga dva regulatora, Agencije za nadzor osiguranja i Komisije za tržište kapitala, koje su svojim članstvom u Savjetu za finasijsku stabilnost prepoznale značaj ove teme na najvišoj instanci zaduženoj za finansijsku stabilnost. Takođe, naša uloga će biti da omogućimo okvir za upravljanje rizicima izazvanim klimatskim promjenama, ali i da napravimo ambijent u kojem će kreditne institucije, prije svih, ponuditi bolju paletu zelenih finansijskih proizvoda za javni sektor, privredu i građane.
Stalna edukacija i promocija tema vezanih za održive finansije, ali i sopstvena transformacija su sljedeći veliki izazov. Važno je razumjeti da ESG i održivi razvoj ne podrazumijevaju samo zelenu komponentu, već se podjednako moraju uzeti u obzir i socijalni, društveni i upravljački faktori.
Kako vidite ulogu Crne Gore u globalnom tranzicionom procesu ka održivijoj ekonomiji?
Kao što sam ranije naglasila, Crna Gora je samu sebe vizionarski proglasila ekološkom državom i moram iskrena da budem, to je možda najveća propuštena razvojna prilika naše države. Da smo zaista sproveli tu ideju, danas bismo, kao turistička država zaista bili predvodnik i studija slučaja države koja sebe brendira kao zelenu, i sigurno bismo ubirali plodove te vizije, ne samo od prihoda od turizma. Što je još važnije, živjeli bismo u daleko kvalitetnijem okruženju nego što je današnje. Nažalost, tu smo gdje smo, ne samo da nismo zemlja predvodnica zelene tranzicije, već moramo mnogo napora, znanja i finansijskih sredstava da uložimo kako bismo uhvatili priključak sa razvijenim evropskim zemljama koje su nama željeni standard. Naša uloga je ista kao i svih ozbiljnih država svijeta, a to je da naš razvoj mora biti isključivo održiv. Tu ulogu, ma koliko mali bili, moramo da usadimo u sve buduće generacije, moramo da ispravimo štetu koja je nanijeta ovom neprocjenjivo lijepom dijelu planete i da više ne pravimo tako dramatične razvojne greške koje štete i nama i prirodi.
Koje korake biste preporučili preduzetnicima i kompanijama koji žele da se prilagode ESG standardima?
Preporučila bih da iako ovi standardi nisu obavezujući i neće to biti sigurno u narednih nekoliko godina, treba što prije da krenu sa transformacijom svog preduzeća u pravcu ESG standarda. To nije neki sporedni proces koji se može usput sprovesti, već je istinski zahtjevan. Međutim, kada se kroz njega prođe, svi podaci pokazuju da će takve organizacije biti daleko otpornije na sve krize i oscilacije tržišta, da će biti prilagodljivije i da će daleko lakše privlačiti investicije za svoje poslovanje. Veoma važno, takve organizacije će biti ugodnije mjesto za rad, a vidimo koliko je izazova danas sa radnom snagom. U izazovnim vremenima, ovo nisu ni malo zanemarljivi benefiti.
Moja preporuka je da se izučavaju određeni ESG okviri ili standardi kao što je recimo jedan od najzastupljenijih GRI (The Global Reporting Initiative) na način da se vidi šta je to što je potrebno izvještavati na ovu temu, kroz svoje tzv. nefinansijske izvještaje o održivosti. Kada se sagledaju ti indikatori i metodologija, potrebno je napraviti plan unapređenja koji će te indikatore unaprijediti gde je to neophodno. ESG izvještavanje ima veliki reputacioni značaj, tako da već danas kompanije mogu početi sa pripremom za izradu i objavljivanje tih izvještaja.
Koja je Vaša vizija razvoja ESG praksi u Crnoj Gori za narednih deset godina?
Ne sumnjam da će za deset godina sve organizacije, bilo koje veličine ili vrste, objavljivati ESG izveštaje, biti po njima rangirani i da će upravo taj njihov postignuti rezultat biti ključni faktor za odlučivanje, za investitore da li da ulože u njih novac, a za klijente da li da kupe uslugu ili proizvod od njih. ESG rezultat, ,,score“ će biti praktično dio lične karte kompanije, što je u nekim industrijama već danas slučaj. Za deset godina, mislim da neće biti oblika organizacije koji se neće tako prepoznavati. Moram reći da se radujem tome, jer napokon profit neće biti jedino mjerilo uspjeha, posebno ne profit po svaku cijenu. Pomoć zajednici, fer odnos prema zaposlenima, dobro upravljanje, posvećenost očuvanju planete, sve više postaju ključne vrijednosti svih organizacija i to je upravo model kako treba da zaista bude održivi razvoj. Samim tim, naše društvo bi trebalo da krene u pravcu ozdravljenja i da se temelji na istinskim vrijednostima koje su osnova održivog razvoja transponovane kroz ESG standarde. Ne postoji drugi razvojni put osim održivosti, i što prije to shvatimo manje ćemo štete napraviti sebi, napravićemo ugodnije mjesto za život i rad, ali ne samo sebi već i svim generacijama koje dolaze nakon nas.
