Uprkos tome što je, prama procjenema policije, u svakom momentu u Crnoj Gori najmanje 30 miliona eura gotovog novca pozajmljeno uz zelenašku kamatu, prošle godine je za to krivično djelo podnijeta – samo jedna prijava nadležnom tužilaštvu. Godinu ranije, krivičnih prijava za ovo krivično djelo – nije bilo. Kriminolog Velimir Rakočević kaže za Portal Analitika da kriminološka istraživanja pokazuju da se od pet izvršenih krivičnih djela zelenaštva samo jedno prijavi
Mjesecima ne spavam, dug se gomila, kamataši mi prijete, a ja ne znam što da radim, ispričao je za Portal Analitika tridesetogodišnji K.B. iz Podgorice (ime poznato redakciji). On je radio u jednoj od podgoričkih kladionica, počeo i sam da se kladi, „po euro ili dva“; onda je uplaćivao malo veće svote, a početni, lako zarađeni, novac mu je omilio. Prvu veću svotu novca potrošio je u kazinu, dobio nekoliko hiljada eura. Potom je ušao drugi put i – izgubio znatno više. Novac je morao hitno vratiti, a od druga je čuo da neki njihovi zajednički drugovi daju pare na kamatu. Mislio je, priča, to je samo deset odsto mjesečno, a novac će ionako vratiti za nekoliko dana. U početku je uspijevao da plati kamatu, ali dug se sve više povećavao. Od par hiljada pretvorio se u desetine hiljada, a njegov život, kako kaže, u pakao. No, ne pomišlja da kamataše prijavi policiji. Tvrdi da je to samo njegov problem, iako zna da je kamatašenje teško krivično djelo.
Priča ovog Podgoričanina nije usamljena. Iako se zvanično o tome malo govori, česte su istinite i tužne čaršijske priče o tome kako je komšija morao da proda stan ili kuću zbog kamate zelenašima; kako je neki nesrećnik oduzeo sebi život. Dobro upućeni tvrde da u gotovo svakom gradsko naselju, kvartu ima neko ko daje pare na kamatu, od sitnih kamataša, koji tako nešto ućare, do onih kojima je to odavno unosan biznis.
[widgets_on_pages id=”Baner”]
Milioni na ulici: U policijskom dokumetu „Procjena opasnosti od teškog i organizovanog kriminala u Crnoj Gori” piše da se oko 200 ljudi bavi zelenašenjem i za godinu ostvare profit – i do 70 miliona eura! Ipak, kako je Portalu Analitikasaopšteno iz Uprave policije, prošle 2013. godine za to krivično djelo podnijeta samo jedna prijava nadležnom tužilaštvu, dok godinu dana ranije – nije bilo podnijetih krivičnih prijava za ovo krivično djelo. Iz policije je Analitici saopšteno i da građani ovo krivično djelo mogu prijavljivati i direktno nadležnim državnim tužilaštvima, tako da policija nema potpune podatke.
Ono što je javnosti, međutim, poznato je da se sudovi prethodnih godina nijesu pretjerano umorili od utvrđivanja da li je bilo zelenašenja. Poznato je da je sud u Nikšiću jednu osobu zbog zelenašenja osudio na godinu zatvora, dok je kotorski jednu osudio na uslovnu kaznu – od svega tri mjeseca. U nekoliko ostalih slučajeva, osumnjičeni su ili oslobođeni ili je obustavljen postupak.
Kriminolog Velimir Rakočević kaže za Portal Analitika da kriminološka istraživanja pokazuju da se od pet izvršenih krivičnih djela zelenaštva samo jedno prijavi. „Zelenaštvo spada u grupu krivičnih djela kod kojih je indeks prikrivanja posebno izražen, odnosno postoji socijalna nevidljivost ovih delikata. Razlozi neprijavljivanja kreću se od straha žrtve od osvete zelenaša (koji su u najvećem broju slučajeva delinkventi ) zbog prijavljivanja djela, do sumnje ili nepovjerenja oštećenog u mogućnosti organa formalne kontrole kriminaliteta čije kapacitete nerijetko smatra ograničenim“, kaže Rakočević.
Lični i porodični biznis: Policija tvrdi da zelenašenje u Crnoj Gori predstavlja problem većeg obima nego što se ranije pretpostavljalo. U policijskom dokumentu piše da se zelenašnjem bave organizovane kriminalne grupe koje višak novca od nelegalnih aktivnosti pozajmljuju na kamatu, što im omogućava da finansijski jačaju.
Policijsko istraživanje je pokazalo da najviše – 42 odsto novca – čine pozajmice u vrijednosti od 10 do 50 hiljada eura. Čak pet odsto se odnosi na poznajmice od preko pola miliona eura (!) a oko 20 odsto na, najmanje pozajmice – do 10 hiljada eura. Pare kamataši najčešće daju po kamatnoj stopi od 10 odsto mjesečno. Policija je, međutim, evidentirala da pojedini zelenaši imaju svoje posrednike kojima daju novac po kamatnoj stopi od pet do sedam odsto a ovi da dalje pozajmljuju po kamatnoj stopi od 10 do 12 odsto. Često je zelenašenje – tvrdi policija – porodični posao.
Potpisnica ovih redova razgovarala je sa ženom iz unutrašnjosti Crne Gore, uglednom građankom u penziji, za koju se u gradu pričalo da daje pare na kamatu. Nijesu u pitanju velike svote, uglavnom od 500 do hiljadu eura. Ispričala nam je da je tim poslom počela da se bavi prije par godina, kako kaže, „sasvim slučano“, kada joj je jedan komšija tražio na pozajmicu 200 eura, s tim da joj vrati poslije mjesec dana 250. Kaže, prvo je razmišljala, a onda je pristala jer joj je novac trebao. Od tada joj je „krenuo“ posao, ima dosta klijenata kojima novac daje po kamati od sedam odsto mjesečno i sa njima, tvrdi, nikada nije imala problema. Probleme je kaže imala sa „konkurencijom“, opasnim momcima iz kvarta koji rade isti posao. Policija je ne dira.
„Biznis“ o kojem se ćuti: Crnogorska policija, imajući u vidu krivične prijave kojih nema, ne dira ni oglašivače koji u dnevnim novinama ili oglasima nude pozajmicu uz određenu kamatu, a kao garancija se traže nekretnine ili automobil. Visina kamate zavisi od vrijednosti automobila koji date kao garanciju, pa je za pozajmicu od 500 eura kamata – 60 eura mjesečno.
Saznanja policije o postojanju čak 200 ljudi koji se bave zelenašnjem ali i oglasi u novinama, morali bi biti razlog da se policija pozabavi ovim problemom. Zašto to ne rade – nije najjasnije.
Profesor Rakočević objašnjava da je policija po zakonu dužna da, ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti, o tome obavijesti državnog tužioca i samoinicijativno ili po zahtjevu državnog tužioca preduzme aktivnosti na pronalaženju učinioca krivičnog djela.
”Dakle, krivična prijava ne predstavlja uslov za preduzimanje službenih radnji policije na otkrivanju i razjašnjvanju ovih krivičnih djela, budući da do toga može doći i na osnovu brojnih drugih izvora saznanja”, objašnjava Rakočević.
Policiji je poznato i da se kod najvećeg broja poznatih slučajeva zelenašenja, kao zalog za pozajmljena novčana sredstva uzimaju nepokretnosti, nesrazmjerno veće vrijednosti u odnosu na pozajmljenu količinu novca, ugostiteljski objekti koji već posluju, kao i privatni automobili.
„Dobre“ pravne usluge: To funkcioniše, objašnjava policija, tako što se sačinjavaju fiktivni ugovori o kupoprodaji nepokretnosti, odnosno ugovori o prodaji vozila. Takvi ugovori stoje kod kamataša i na njih se kamataš poziva ako im se ne vrati novac. Nerijetko se dešava i da zelenašima pravnu pomoć prilikom sačinjavanja ugovora, preuzimanja nepokretnosti i ugostiteljskih objekata i upisa vlasništva na preuzetim nepokretnostima pružaju advokati.
Kriminilog Rakočević kaže da, ukoliko se na sudu dokaže zelenaštvo, ugovor poništava kao i da se poništava ako je sklopljen pod prijetnom ili prinudom, ali i dodaje da je to teško dokazivo jer zelenašima ugovore sačinjavaju advokati i u njima se ne pominje zelenaška kamata. „Problem predstavlja i to što se ovjeravaju potpisi dvije strane koje su pristale da potpišu ugovor, a ne njegovu sadržinu. Zelenaši obično koriste založno pravo, prevashodno stavljajući hipoteku na nekretnine žrtve, što im omogućava da bez znanja vlasnika prodaju njegovu imovinu. Sadržina ugovora se rijetko provjerava i do toga dolazi tek kad oštećena stranka podnese tužbu”, kaže Rakočević.
Zvanično, prema procjenama policije, u svakom momentu u Crnoj Gori je najmanje 30 miliona eura gotovog novca dato na pozajmicu pod zelenaškom kamatom.
Pitanje je kako ući u trag novcu koji se „obrne” od zelenašenja? Da li se taj novac „opere” i uvede u legalne tokove? “Tačno je da se davanjem novca stečenog izvršenjem krivičnog djela na zajam on uvodi u legalne tokove. Državni organi imaju zakonske mogućnosti da efikasno suzbijaju ovo krivično djelo. Neophodno je ohrabriti žrtve da izađu iz tzv. “kamatnog ropstva””, kaže Rakočević.
Jedan kriminal – rađa drugi: Problem društva je i što zelenašenje skoro nikada ne ide samo. Povezano je sa ostalim krivičnim djelima-otmicama, iznudama, postavljanjem eksploziva, što za kamataše rade osobe koje posebno angažuju za te poslove, konstatuje policija u izvještaju.
I policija i stručnjaci su saglasni da zelenaštvo doživljava svojevrsnu ekspanziju. Policija procjenjuje da će ga biti sve više i zato krivi restriktivnu politiku kreditiranja od strane komercijalnih banaka i nedostatak gotovog novca u opticaju.
„Kad čovjek nema mogućnosti da obezbijedi novac na legalan način kod banke zbog složene procedure, kao iznuđeno rješenje uzima pare na kamatu od zelenaša. Gotovo u svakom gradu se neko bavi zelenašenjem i zbog toga se lako do njih dolazi, ali je problem u tome što iz kandži zelenaša žrtva teško nalazi izlaz“, zaključuje profesor Rakočević.
Našem sagovrniku sa početka teksta, čovjeku koji radi da bi isplatio kamatu, sve ovo ne znači ništa. Pa ni izmjena zakona, usvojena u avgustu koja propisuju da onaj ko se bavi zelenašenjem može odležati u zatvoru od jedne do osam godina. Ni javni zahtjev policije da se zakonski olakša dokazivanje i procesuiranje zelenašenja i mogućnost oduzimanja imovine zelenaša. Dok sam ne pobijedi strah i sramotu, a državni organi, od policije do onih koje kontrolišu tokove novca i kojima godišnje izmiče do 70 miliona eura, počnu konačno da rade svoj posao, on neće mirno spavati. Ni on, ni mnogi drugi.
Vesna RAJKOVIĆ NENADIĆ, Portal Analitika
