Rast cijena dobara i usluga ponovo je postao primjetan krajem 2024. godine. Statistički podaci Eurostata pokazuju da ponovo imamo najveću stopu inflacije u eurozoni, zbog čega je reagovao cijeli državni vrh. Prvi su se oglasili nadležni ministri Marko Primorac i Ante Šušnjar.

Dok je Primorac smirivao javnost govoreći da nema razloga za zabrinutost, priznavši nekoliko minuta kasnije da država nema instrumenata za obuzdavanje inflacije, Šušnjar se istakao dvjema izjavama. Najprije je poručio da će se sljedeće sedmice izmijeniti popis 30 osnovnih proizvoda kojima je Vlada zamrznula cijene, a zatim je izjavio da bi građani trebali pokazati društvenu odgovornost i kažnjavati trgovce koji neopravdano podižu cijene kupovinom proizvoda na drugim mjestima.

To pomalo podsjeća na izjave guvernera Hrvatske narodne banke Borisa Vujčića, koji je još krajem 2023. rekao da se bori protiv inflacije tako što ne kupuje u trgovinama s visokim cijenama. Međutim, postavlja se pitanje imaju li građani uopšte toliko izbora. Naime, cijene su u decembru ponovo porasle za 3,4 posto na godišnjem nivou, prema podacima Državnog zavoda za statistiku.

Kazne zbog jednog centa

Osim toga, zanimljive su još neke pojave n hrvatskom tržištu. Tako se prije nekoliko dana pojavila vijest da je jedna ugostiteljica iz Našica kažnjena sa 300 eura, jer su prilikom pretvaranja cijena iz kune u euro cijene u njenom kafiću porasle za jedan cent (kapućino), sedam centi (kafa s mlijekom), osam centi (pivo od pola litre), i deset centi (pelinkovac). Nešto noviji primjer su poskupljenja flaširanih sokova i vode u trgovinama, koja su koincidirala s povećanjem povratne naknade sa sedam na deset centi. Ministrica zaštite okoline Marija Vučković proglasila je to neopravdanim podizanjem cijena, ali iz Državnog inspektorata su poručili da neće izlaziti na teren jer smatraju da je to slobodno formiranje cijena na tržištu.

‘Vezano za navode o poskupljenju flaširanih napitaka nakon nedavnog podizanja povratne naknade za boce, uzevši u obzir da pića (osim sirupa sa šećerom po litri) nisu obuhvaćena Odlukom o izravnim mjerama kontrole cijena određenih proizvoda u trgovini, i budući da se formiranje maloprodajnih cijena proizvoda koji nisu obuhvaćeni Odlukom uređuje slobodno, ističemo da ne postoji pravna osnova za postupanje Državnog inspektorata vezano za ograničenja koja se odnose na formiranje maloprodajnih cijena pojedinih kategorija proizvoda, te time i porast cijena koje su pod slobodnim formiranjem od strane trgovaca. Ako trgovac povisi maloprodajnu cijenu pića, ona mora biti u skladu sa zaduženom (nabavnom, op.a.) cijenom pića. Ako trgovac oglašava i provodi posebne oblike prodaje, primjerice akcijsku prodaju, mora poštovati obaveze u pogledu isticanja cijena određene Zakonom o zaštiti potrošača’, poručili su iz DIRH-a.

Državni inspektorat smatra da postoji neopravdano podizanje cijena samo u dva slučaja.

Time se otvara novo pitanje što zapravo jeste, a što nije neopravdano podizanje cijena? Prema tumačenju DIRH-a, nepoštene trgovačke prakse koje se tiču određivanja cijena obuhvataju samo nepravilno preračunavanje iz kuna u eure, odnosno zaokruživanje na viši iznos u tom slučaju, te kršenje Odluke o izravnim mjerama kontrole cijena.

‘Imajući u vidu nadležnost tržišne inspekcije Državnog inspektorata, ističemo da je pojam “neopravdano povećanje cijena” propisan kroz odredbe Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, kojim je propisano načelo zabrane neopravdanog povećanja cijena pri uvođenju eura, odnosno poslovnim subjektima je bilo zabranjeno pri uvođenju eura povećati cijenu robe ili usluge prema potrošačima bez opravdanog razloga. Međutim, imajući u vidu da se cijene na tržištu formiraju slobodno na temelju ponude i potražnje, ističemo da pojam “neopravdano povećanje cijena” nije zakonski definiran propisima iz oblasti trgovine i zaštite potrošača.

Bitno je istaći da tržišna inspekcija može provoditi inspekcijske nadzore isključivo u slučaju ograničenja maloprodajnih cijena proizvoda pravnim aktima Vlade Republike Hrvatske, kao što je slučaj Odluke o izravnim mjerama kontrole cijena određenih proizvoda u trgovini, kojom se određuje najviša razina cijene određenih proizvoda u trgovini na malo radi sprječavanja negativnih učinaka promjena pojedinih cijena, s ciljem otklanjanja štetnih posljedica poremećaja na tržištu u pogledu opskrbe potrošača određenim proizvodima u trgovini na malo na području Republike Hrvatske’, objašnjavaju iz Inspektorata, za T portal.

Legalizovana pljačka

Na upit  T portala o tome koliko su sproveli inspekcijskih nadzora, prekršajnih naloga i drugih postupaka zbog neopravdanog povećanja cijena i nepoštovanja ograničenih cijena u protekle dvije godine, iz Inspektorata nisu odgovorili. Međutim, otkrili su da su od 9. do 31. decembra utvrdili 46 povreda Zakona o zaštiti potrošača. Od toga se 26 slučajeva odnosilo na praksu trgovaca da ističu cijenu na sniženju koja je bila veća od osnovne cijene, dok su četiri slučaja obuhvatila poskupljenja proizvoda sa ograničenim cijenama.

‘Ova situacija nije normalna i svi smo svjesni legalizovane pljačke’, izjavio je stručnjak za zaštitu potrošača Marko Paripović, dodajući da ‘Vlada ima mnogo veće mogućnosti i mehanizme da riješi ovaj problem’.

Paripović je posebno istakao mjeru za koju je ministar ekonomije priznao da nije dala očekivane rezultate. Naime, Vlada je tokom inflatornog pritiska odlučila sniziti PDV na prehrambene proizvode sa 25% na 5%, ali cijene su, uprkos tome, nastavile da rastu.

Slična je situacija i sa mjerom ograničavanja cijena za 30 osnovnih prehrambenih i higijenskih proizvoda. Ministar Šušnjar je priznao da će se lista mijenjati, navodeći kao primjer jabuke koje će biti uklonjene sa liste zbog naglog rasta cijena u proizvodnji.

‘U redu je ograničiti cijene na 60 ili 90 dana, ali poslije toga ta mjera gubi smisao. Ako se desi veliki udar, kao kada su cijene energenata porasle za 15%, a hrane za 20 do 30%, ograničavanje cijena za osnovne proizvode ima smisla samo privremeno. Tokom tih 60 do 90 dana treba uspostaviti socijalnu politiku i pustiti tržište da funkcioniše, dok se najsiromašniji pomažu socijalnim transferima. Ograničavanje cijena remeti tržišne tokove, što na kraju vodi do gorih posljedica od željenih. Ta mjera je usmjerena na siromašne, dok ostali građani na nju ne obraćaju pažnju. Veći uticaj na potrošače imaju akcijske cijene koje provode trgovački lanci. Građani više prate gdje su popusti, nego gdje su ograničene cijene koje određuje Vlada’, objašnjava ekonomista i bivši ministar finansija Ljubo Jurčić.

Znak bolesti privrede

On smatra da izjave ministara ekonomije i finansija nijesu korektne. Inflacija je, prema njegovom mišljenju, znak bolesti privrede. ‘Inflacija do pet odsto smatra se umjerenom i na nju niko ne reaguje. To važi za razvijene zemlje. Crna Gora nije toliko razvijena zemlja, imamo dosta ljudi na granici siromaštva, tako da kod nas svako povećanje cijena pogađa značajan dio društva. Ministar ekonomije bi trebalo da vodi promjenu politike i ekonomske strukture prema boljim radnim mjestima i većim platama. Kod nas problem nijesu cijene, jer smo u Evropi i to želimo. Imamo evropske cijene, ali nemamo evropske plate i to je problem. Imamo veliki udio stanovništva koje je siromašno’, istakao je Jurčić.

Ministar Šušnjar je ranije poručio građanima da sami peku hljeb kako bi prošli jeftinije. U svjetlu komentara o rastu cijena, naveo je i primjer poznanice koja mu je rekla da je ispekla ’50 kiflica za 7,50 eura’. Stručnjak za zaštitu potrošača smatra da bi i to moglo biti još jeftinije.

‘Kupujem uglavnom u Sloveniji i Italiji, jer su ovdje cijene nenormalne. Kad ovdje kupite kesu stvari, vidite razliku u cijeni. Kod nas su cijene maksimalno napuhane. Kvalitetni proizvodi ne mogu koštati više od postojećih cijena, a, na primjer, najlošiji sirevi imaju istu cijenu kao i najbolji. To je sramota za naše tržište’, objasnio je Paripović.

Osiguravanje proizvoda

Kako se inflacija više ne može kontrolisati, jer država, kao što je priznao ministar Primorac, nema alata za to, pitanje je iskorištavaju li to trgovci i ugostitelji. Mirko Budimir, potpredsjednik Hrvatske udruge poslodavaca je u razgovoru za N1 odbacio teze o kartelu među trgovačkim lancima u Hrvatskoj, ali i o tome da su trgovci isključivi krivci za rast cijena.

Naglasio je kako se trgovačke marže nisu mijenjale u protekle tri ili četiri godine. Dodao je kako trgovci ostvaruju prosječnu maržu od otprilike dva odsto, iz čega finansiraju plate svojih radnika, režijske troškove, ali i troškove uvođenja novih tehnologija. Za inflaciju krivi rast proizvođačkih cijena.

‘Najjednostavnije bi bilo osigurati proizvode, za koje se hvale da su ih zaštitili ograničenjem cijena, ukidanjem PDV-a pa da ti proizvodi konačno budu jeftiniji, a ne da hrvatski proizvodi budu jeftiniji u drugim zemljama’, predložio je Paripović.

Izvor: T portal