Poprilično iznenađujuća vijest da Saudijska Arabija neće obnoviti 50-godišnji “petrodolar sporazum” sa Sjedinjenim Američkim Državama, već da će ubuduće prodavati naftu u više valuta, uključujući kineski RMB, euro, jen i juan, te tako početi multivalutno trgovanje s drugim zemljama, u fokus je stavilo i pitanje zašto se naftom trguje samo u američkim dolarima.
Da bi se odgovorilo na ovo pitanje neophodno je prvo vratiti se u, sada već davne, 1940- te godine, a potom i u vrijeme predsjedničkog mandata Ričarda Niksona (Richard Nixon) u SAD-u 1970-ih.
Drugi svjetski rat i američki dolar
Naime, američki dolar tokom Drugog svjetskog rata postaje globalna valuta, zamijenivši funtu sterling. Godinu prije završetka II svjetskog rata, 1944. godine, formiran je Breton Vuds (Bretton Wood) sistem koji je funkcionisao tako što je sve svjetske valute vezao za dolar, a vrijednost dolara bila je vezana za zlato, i dobro je funkcionisao, sve dok za predsjednika Amerike nije došao Nikson koji je u avgustu 1971. godine, nakon 25 godina odlučio suspendovati monetarni sistem Breton Vuds, nazvavši ga prevaziđenim. Sistem će potpuni kolaps doživjeti dvije godine kasnije, a u junu 1974. godine će Nikson sa kraljem Saudijske Arabije Faisalom postići dogovor o prodaji nafte isključivo u američkim dolarima.
Sporazumom su formirane dvije zajedničke komisije, jedna za ekonomsku saradnju, a druga za vojne potrebe Saudijske Arabije.
Iako Saudijska Arabija ima najveće dokazane rezerve nafte u svijetu, u potpisanom sporazumu se ne pominje riječ nafta. Obje strane su željele izbjeći utisak da je riječ o bilateralnim razgovorima o nafti, piše Njujork Tajms (The New York Times) bilježeći iz sporazuma i ovo: “Više od 20 godina Sjedinjene Države su pružale tehničku pomoć i prodavale vojnu opremu oružanim snagama Saudijske Arabije. Novoformirana vojna komisija, navodi se u sporazumu, “revidiraće programe koji su već u toku za modernizaciju oružanih snaga Saudijske Arabije u svjetlu odbrambenih zahtjeva kraljevstva, posebno kada je u pitanju obuka”.
Sve upućuje na zaključak da su obje strane imale svoje interese i da su se ticale kako ekonomskih razloga tako i obezbjeđivanja sigurnosnih mjera.
Dogovor kralja Faisala i Nixona
U pozadini cijele priče u kojoj je SAD odlučio vezati dolar za naftu umjesto za zlato, bilo je i sprečavanje zemalja, koje su u to vrijeme bile najveće izvoznice nafte, i koje su kupovale i gomilale velike viškove američkih dolara, da unovče svoje dolare za zlato i tako destabilizuju ekonomiju SAD-a.
Od 1974. godine svjetska rezervna valuta, američki dolar, više nije podržana zlatom, već „crnim zlatom“. Sve zemlje su, biljež Ingoldwetrust, morale imati velike rezerve američke valute kako bi platile svoje fakture za energiju. U praksi je to značilo da, ukoliko želite kupiti naftu, nije problem, ali morate prvo kupiti dolar, da biste njime kupili naftu. Tako je nastao petrodolar, koji nije ništa drugo do prihod od izvoza sirove nafte denominirane u američkim dolarima. Često se može čuti pitanje da li je petrodolar valuta, on nije valuta, već su to američki dolari razmijenjeni za izvoz sirove nafte i primarni je izvor prihoda i bogatstva za mnoge članice Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC), kao i za izvoznike nafte i gasa koji nisu iz OPEC-a, uključujući Rusiju, Katar i Norvešku.
Je li odluka Saudijske Arabije da ne obnovi ugovor sa SAD-om, kada je istekao 9. juna, označila početak kraja petrodolara, još je rano donositi zaključke. Naftom se trgovalo u dolarima uglavnom zbog američko-saudijskog sporazuma iz 1974. godine, kojim je stvorena standardna valutu za naftne transakcije i koji je smanjio rizike kursa, ali ono što se može očekivati, zaključak je relevantnih stranih medija, da će on doživjeti pad, i to kao direktna posljedica nedavne odluke kraljevine da sporazum ne produži. Ono što se zna je da je od kraja 2023. godine udio dolara u globalnim plaćanjima iznosio 47,08 posto. Sva dalja predviđanja su otvorene opcije.
Izvor: Forbes BiH
