Zašto bi bankrot SAD-a bio prava katastrofa za Kinu i Japan

Dok sat otkucava prema neviđenom iznosu potencijalno neplaćenog duga SAD-a, druga i treća najveća svjetska ekonomija sa strahom posmatraju.

Kina i Japan su najveći strani investitori u američki državni dug. Zajedno posjeduju 2 biliona dolara, više od četvrtine od 7,6 biliona dolara u vrednosnim papirima američkog trezora koje drže strane zemlje.

Peking je počeo pojačavati kupovinu američkih državnih obveznica 2000. godine, kada su SAD značajno podržale ulazak Kine u Svjetsku trgovinsku organizaciju, što je izazvalo izvozni bum. To je generisalo ogromne količine dolara za Kinu i bilo joj je potrebno sigurno mjesto za njihovo čuvanje.

Državne obveznice SAD-a smatraju se jednim od najsigurnijih ulaganja na svijetu, a državni dug SAD-a prema Kini do 2013. godine narastao je sa 101 milijardu na 1,3 biliona dolara. Kina je više od deceniju bila najveći strani povjerenik SAD. Ali eskalacija napetosti s administracijom u vrijeme Donalda Trampa 2019. dovela je do toga da je Peking smanjio svoj imetak, a Japan iste godine nadmašio Kinu kao najveći povjerenik.

Tokio sada drži 1,1 biliona dolara, u odnosu na 870 milijardi dolara Kine, a ta velika izloženost znači da su obje zemlje ranjive na potencijalni pad vrijednosti američkih državnih obveznica ako se “scenario sudnjeg dana” za Vašington dogodi.

“Veliko državno učešće Japana i Kine moglo bi da im našteti ako vrijednost državnih obveznica naglo padne”, rekli su Josh Lipsky i Phillip Meng, analitičari iz Centra za geoekonomiju Atlantskog savjeta.

Pad vrijednosti državnih obveznica doveo bi i do pada deviznih rezervi Japana i Kine. To znači da bi imali manje novca na raspolaganju za plaćanje osnovnog uvoza, servisiranje vlastitih spoljnih dugova ili podršku vlastitim valutama. Uprkos tome, “pravi rizik” dolazi od globalnog ekonomskog pada i vjerovatne recesije u koju bi SAD mogle da uđu nakon neispunjavanja obveza.

“To stvara veliku brigu sve zemlje, ali predstavlja poseban rizik za krhki ekonomski oporavak Kine”, rekli su Lipsky i Meng.

Nakon iznenadnog ukidanja ograničenja zbog pandemije krajem prošle godine, kineska ekonomija sada posustaje jer potrošnja, ulaganja i industrijska proizvodnja pokazuju znakove usporavanja. Deflacijski pritisak se pogoršao jer su se potrošačke cijene jedva rasle tokom posljednjih nekoliko mjeseci. Druga velika briga je skokovita stopa nezaposlenosti mladih, koja je u aprilu dosegla rekordnih 20,4 odsto.

Japanska ekonomija, u međuvremenu, upravo pokazuje znakove izlaska iz stagnacije i deflacije, koje su pratile decenijama tu zemlju.

Kina i Japan zavise od najveće svjetske ekonomije u podrške kompanijama i poslovima kod kuće. Izvozni sektor posebno je ključan za Kinu, budući da su druge grane ekonomije, poput nekretnina, posrnuli. Izvoz stvara petinu kineskog BDP-a i osigurava posao za oko 180 miliona ljudi.

Uprkos rastućim geopolitičkim napetostima, SAD ostaju najveći pojedinačni trgovinski partner Kine. Takođe su drugi po veličini u Japanu. U 2022. američko-kineska trgovina dosegla je rekordnu razinu od 691 milijardu dolara. Japanski izvoz u SAD porastao je za 10 odsto u 2022. godini.

Guverner Banke Japana Kazuo Ueda prošlog petka je izrazio zabrinutost, upozorivši da bi neplaćanje duga SAD-a izazvalo previranja na različitim tržištima i imalo ozbiljne posljedice po globalnu ekonomiju.

“Banka Japana nastojaće da održa stabilnost tržišta na osnovu svog obećanja da će fleksibilno reagovati u odnosu na ekonomska, cjenovna i finansijska kretanja”, rekao je u parlamentu, prenosi Reuters.

Peking je do sada bio relativno tih po tom pitanju. Ministarstvo vanjskih poslova komentarisalo je u utorak kako se nada da će SAD “usvojiti odgovornu fiskalnu i monetarnu politiku” i “suzdržati se od prenošenja rizika” na svijet.

Kineska državna novinska agencija Xinhua objavila je ranije ovog mjeseca tekst u kome je istakla “simbiotski odnos” koje zemlje imaju na američkom tržištu obveznica.

“Ako ne otplate svoj dug, to neće samo diskreditovati SAD, već će Kini donijeti i stvarne finansijske gubitke”, rečeno je u tekstu.

Tokio ili Peking ne mogu ništa da učini, osim da čekaju i nadaju se najboljem.

“Kako se američa ekonomija usporavala, uticaj bi se prenosio kroz trgovinu, smanjujući kineski izvoz u SAD, na primjer, i doprinoseći globalnom usporavanju”, stoji u komentaru.

Slični Članci