Države Zapadnog Balkana su spremnije da uvoze radnike, nego da unaprijede radna prava, rekao je danas novinarima u Beogradu Vladimir Simović iz Centra za politike emancipacije.
On je na predstavljanju analize parametara dostojanstvenog rada u regiji rekao da uglavnom nema štrajkova za unapređenje radnih prava u privatnom sektoru, a da je nedovoljno i inspektora rada – jedan na 10.000 radnika.
Istakao je da ne funkcionišu ni socijalno-ekonomski savjeti i da se značajne odluke za oblast radnih prava donose na drugim mjestima, kao i da u tim savjetima nema predstavnika stranih investitora iako čine značajan dio ekonomije Srbije.
Analiza je, kako je rečeno na predstavljanju istraživanja, pokazala da je u svim zemljama Zapadnog Balkana loše stanje radnih i socijalnih prava.
Problemi su manje ili više isti u svim zemljama regije: siromaštvo, niske plate, nekvalitetni poslovi, nesigurni oblici zaposlenja, zavisnost od stranih direktnih investicija, nepostojanje sindikata iz straha gubitka posla.
Reljanović: Plate i penzije katastrofalne u odnosu na troškove života
Mario Reljanović iz Centra za dostojanstven rad je naveo da je radno pravo u svim zemljama regije rasparčano u više zakona i često se mijenja nekada u prilog radnicima, a nekada na njihovu štetu.
„Sve zemlje imaju rasparčano radno zakonodavstvo, a Srbija maksimalno. Srbija je učaurena u odbijanju da se promijeni Zakon o radu, najavljeno je da će se to učiniti tek 2026. godine“, rekao je Reljanović.
Socijalni dijalog je, po njegovim riječima, na niskom nivou, a Srbija je u „crvenoj zoni“ i u pogledu preraspodjele radnog vremena koje je u većini zemalja Europe u skladu s Direktivom EU o radnom vremenu. Ali Srbija i Republika Srpska jedine u regiji imaju preraspodjelu od 60 radnih sati sedmično što je van svakog kriterijuma o ograničenju na 48 sati.
Dodao je da se krši i konvencija Međunarodne organizacije rada o otkazu ugovora o radu na inicijativu poslodavca jer u Srbiji i BiH ne postoji otkazni rok kakav je uređen tom konvencijom. Po mnogim parametrima Srbija je, kako je rekao, na sredini tabele – ni najbolja, ni najgora po kvantitativnim parametrima, ali uvjerljivo ima najviše poginulih radnika.
„Plate i penzije su u odnosu na troškove života katastrofalne. Iako znam da je stanje loše, iznenadio sam se odnosom minimalne penzije i troškova života u svim zemljama. Srbija je tu negdje u sredini tabele. Stanje socijalnih prava prati stanje radnih prava, odnosno i jedno i drugo je na niskom nivou“, rekao je Reljanović koji je zaposlen u Institutu za uporedno pravo.
Radović: U Crnoj Gori bez podataka o bolestima izazvanim uslovima rada
Pavić Radović iz „Saveza za djecu i mlade Kuća“ iz Podgorice je rekao da su posljednje izmjene Zakona o radu u Crnoj Gori bile u korist radnika jer su povećane zarade 2022. godine i 2024. kada su smanjena poreska opterećenja i ukinuta davanja za zdravstvo, ali da postoji sumnja da će se dugoročno to odraziti na penzioni fond i penzije koje su i sada niske.
On je naveo da je ključno kršenje radnih prava, u čemu prednjači država, ugovori o djelu koji nisu iz radno-pravnih odnosa, već je to obligacioni odnos između pravnog lica i pojedinca.
„Traže se razni mehanizmi kojima se produžava radno vrijeme. Najveća kršenja su u oblasti prekovremenog rada koji se ne plaća i u oblasti zaštite na radu“, rekao je Radović.
Dodao je da nema nikakvih podataka o bolestima izazvanim uslovima na radu, ni o poginulima na radu.
„Međutim, pokazuje istraživanje, mladi sve više odbijaju izrabljivanje i ne pristaju na loše uslove rada, već odlaze u inostranstvo, ne samo zbog zarade, već i uslova rada“, naveo je Radović.
Problem je, po njegovim riječima, što 99 posto radnika radi u malim preduzećima i sve su manje mogućnosti za sindikalni aktivizam i zainteresovanost za to.
Šestić: U BiH svaki entitet ima svoje zakone o radu
Predstavnik Udruženja za socijalni, kulturni i kreativni razvoj „Zora“ Amin Šestić rekao je da u Bosni i Hercegovini svaki entitet, Federacija i Republika Srpska i Distrikt Brčko imaju svoje institucije i zakone o radu, a dodatno i kantonalne nadležnosti, što komplikuje koordinaciju i primjenu radnih prava.
„Fragmentacija radnog zakonodavstva stvara pravnu nesigurnost i otežava radnicima da se informiraju o svojim pravima, a poslodavci to koriste za izbjegavanje odgovornosti“, rekao je Šestić.
U građevinarstvu i poljoprivredi, po njegovim riječima, mnogo je neprijavljenih radnika što znači da nemaju pravo na socijalno i zdravstveno osiguranje, zloupotrebljavaju se ugovori na određeno vrijeme čime poslodavci izbjegavaju da zaposle radnike na neodređeno vrijeme. Ima slučajeva da radnice rade i po 14 godina na određeno vrijeme, što zakon o radu apsolutno ne poznaje.
Također, kako je rekao, ima slučajeva da poslodavci otvore dvije firme iako je riječ o jednom brendu, pa radnike prebacuju iz jedne u drugu i tako produžavaju rad na određeno vrijeme.
Iz straha da će izgubiti posao, rekao je Šestić, slabe su i sindikalna organiziranost i borba za radna prava.
Izvor: Beta/Bif.rs
