Zbog preširokih ovlaštenja datih poslodavcima, Agencija za sprečavanje korupcije je resornom ministarstvu uputila primjedbe na 14 članova Nacrta zakona o radu. Ukazali su da je taj propis u više odredbi u suprotnosti sa direktivama EU, što bi moglo uticati na dosljedno ispunjavanje obaveza iz Sporazuma o stabilizaciji, te otvara put zloupotrebama i korupciji, piše Pobjeda.
Sporna je odredba o obaveznosti akta o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, jer taj stav iz člana 16 u pitanje dovodi član 165 istog zakona, prema kojem poslodavac tri mjeseca ne može zaposliti novog radnika na mjesto onog kojeg je otpustio kao tehnološki višak, a bio je u stalnom radnom odnosu. To je prvi način izigravanja odredbe da se radniku nakon tri godine mora dati ugovor za stalno (prim aut). Ovim je članom, navodi Agencija, omogućeno poslodavcu da svaka tri mjeseca otvara, odnosno ukida ista radna mjesta. Uz to, član 31 nacrta propisuje da se probni rad predvidi ugovorom o radu, a ne aktom o sistematizaciji, što omogućava poslodavcu nejednak odnos prema zaposlenim.
Iako je propisano oglašavanja slobodnih radnih mjesta u javnim djelatnostima, ta obaveza nije predviđena kao konstitutivni element zasnivanja radnog odnosa. Agencija preporučuje donošenje podzakonskog akta kojim će se definisati procedura obavezne provjere sposobnosti i ocjenjivanja kandidata, po ugledu na rješenja predviđena za službenike i namještenike, čime bi se uklonili rizici korupcije.
Neprihvatljiva je odredba 24 nacrta zakona, kojom se poslodavcu omogućava da bez obrazloženja poništi konkurs za zapošljavanje.
Član 34 nacrta propisuje da ugovor na određeno može trajati i duže od tri godine zbog zamjene odsutnog zaposlenog, obavljanje sezonskih poslova, ili rada na projektu do njegovog okončanja.
Pitanje je koji to sezonski poslovi mogu da traju 36 mjeseci uzastopno, jer se u članu 5 istog propisa precizira da ne mogu trajati duže od devet mjeseci u toku godine. Ukazuju na mogućnosti dodatnih zloupotreba, jer agencije za posredovanje mogu neograničen broj puta prekidati i ponovo zaključivati radni odnos sa istom osobom, pod uslovom da prekid bude jedan do 59 dana. Ovo su druga dva načina izigravanja zaposlenja za stalno (prim. aut).
Ističu i da nije precizirano na osnovu kojih kriterijuma i u kojim slučajevima zaposleni može da bude privremeno raspoređen na druge poslove 30 dana godišnje bez aneksa ugovora i pismenog naloga.
Ukazuju da nijesu dobro uređeni prekovremeni rad, odnosno dežurstvo u zdravstvu, jer nije definisano ko ga određuje, početak i trajanje, vrijeme odmora, niti ko ga može obavljati. Preporučuju da se prije preciziranja ovog člana pribavi i mišljenje Zavoda za javno zdravlje. Ističu da član 66 koji precizira preraspodjelu punog radnog vremena nije u skladu sa direktivom EP 2003/88/EZ, koja podrazumijeva saglasnost radnika i obavezu poslodavca da ga ne otpusti ili diskriminiše ako je ne da. Kako se nacrtom zakona ne traži saglasnost radnika da na sezonskim poslovima radi 60 sati sedmično, pitanje je koliko mora imati neprekidnog odmora da na poslu ne ozlijedi.
Sezonci
Agencija pita i koji to sezonski poslovi traju tri četvrtine godine, ističući da se time otvara prostor za velike zloupotrebe. To bi bio četvrti način da se izbjegne stalno zapošljavanje (prim aut). Iz Agencije ističu i pitanje kontrole sezonaca i inspekcijske kontrole kod godišnjih odmora.
Smatraju da je zahtjev iz člana 85 da radnik u roku od tri dana od odlaska na bolovanje dostavi potvrdu ljekara ide u pravcu administrativnih nameta i povećava birokratiju. Mogućnost da poslodavac traži preispitivanje opravdanosti bolovanja predstavlja miješanje i prejudiciranje propusta u službi drugog zdravstvenog sistema, što naročito u svjetlu mogućnosti da poslodavac zbog toga može da da otkaz vodi nesigurnosti radnika, zaposlenih u zdravstvenom sistemu i otvara vrata širokom spektru zloupotreba, odnosno neopravdanih otkaza. Naglašavaju da je zahtjev iz člana 137 da se radnik, prije podizanja tužbe, mora obratiti Agenciji za mirno rješavanje sporova, suprotan zakonu prema kojem je obraćanje agenciji dobrovoljno, a suspenzivno je u odnosu na pravo na sudsku zaštitu za konačna upravna akta.
Dodaju da primjena člana 92 omogućava poslodavcima da u više etapa otpuštaju radnike bez navođenja razloga za proglašenje tehnološkim viškom, što je u suprotnosti sa direktivom vijeća 98/59/EZ. Član 165 nacrta zakona omogućava zloupotrebe jer propisuje da se, tri mjeseca nakon što je poslodavac otpustio stalno zaposlenog, na to isto mjesto može zaposliti drugi, čime se takođe krše odredbe ove direktive.
Javna rasprava o nacrtu zakona o radu je završena za vrijeme godišnjih odmora, a izvještaj je resorno ministarstvo napravilo krajem septembra. Predstavnici dva krovna sindikata, Unije poslodavaca i Vlade bili su jedinstveni u stavu da imaju savršen zakonski tekst usklađen sa EU, a nastao kao posljedica spremnosti svake od tri pregovaračke strane na kompromis.
Pobjeda
