Nakon finansijskog potresa prv su puta najvažnije centralne banke preduzele koordiniranu akciju.
Znatno oštrija regulacija i obilje gotovo besplatnog novca – tako u najgrubljim crtama izgleda globalni finansijski sistem 10 godina nakon zvaničnog početka finansijske krize.
Iako je kriza na američkom tržištu drugorazrednih hipotekarnih kredita započela još u februaru 2007. godine, za zvanični se početak uzima 9. avgust 2007. kada je finansijsko tržište primijetilo da se nešto čudno događa. Naime, toga je dana francuska banka BNP Paribas blokirala povlačenje novca iz hedge fonda izloženog tim hartijama od vrijednosti.
Akcija centralnih banaka
Deset godina nakon toga promijenilo se nekoliko bitnih stvari u globalnom finansijskom sistemu. Prvi put u istoriji najvažnije centralne banke u svijetu sprovele su koordiniranu akciju kako bi spasile prvenstveno finansijske sisteme svojih država, a konačno i na globalnom nivou. Tokom 2008. srezane su kamatne stope, dokapitalizovane banke, otkupljena toksična imovina i ubrizgane milijarde u ekonomiju kroz otkupe državnih i korporativnih obveznica. Nikada ranije američke Federalne rezerve (Fed), Evropska centralna banka (ECB), Banka Engleske i japanska srentralna dišnja banka nisu tako usko sarađivale kako bi spriječile eskalaciju globalne ekonomske krize, kaže za američke medije Alexis Stenfors, profesor na univerzitetu Portsmouth i nekadašnji trgovac vrijednosnicama u američkoj banci Merrill Lynch.
“Učinili su stvari za koje je javnost mislila da ih centralne banke ne mogu učiniti ili ih nikada neće učiniti u tako velikom opsegu. To je u potpunosti promijenilo percepciju tih institucija”, ističe Stenfors.
Oštrija regulacija
S obje strane Atlantika kriza je donijela nova, oštrija pravila za financijske institucije. U Americi to prije svega uključuje Dodd-Frankov zakon iz 2010. kojeg Trumpova administracija želi da ukine. Zakon je od banaka zatražio držanje višeg kapitala za pokriće mogućih gubitaka, zatim ograničavanje špekulativnih ulaganja te obvezu razdvajanja investicionog i komercijalnog bankarstva kako se ne bi koristio novac klijenata za rizične transakcije. U Evropi je reforma regulative išla u smjeru da ECB-u dozvoli veća ovlašćenja u nadzoru banaka. Nova ovlašćenja donijela su stres-testove banaka na gubitke te veću transparentnost složenih derivata. Michael Lever, analitičar lobističke organizacije Udruženje za finansijska tržišta u Evropi, smatra kako su američke vlasti reagovale brže od evropskih po pitanju stres-testova, dokapitalizacije banaka i problema loših kredita.
Najniže kamatne stope
Kamatne stope nikada nisu bile niže. U avgustu 2007. ključna kamatna stopa Feda iznosila je 5,25 posto. Danas, uprkos tri podizanja, nalazi se u rasponu između jedan i 1,25 posto. U Velikoj Britaniji kamatna stopa i dalje je na rekordno niskih 0,25 posto dok je 10 godina ranije iznosila 5,75 posto. U eurozoni je kamatna stopa 2007. iznosila četiri posto, a sada je na nuli.
