U Crnoj Gori je u posljednjih deset godina broj registrovanih električnih automobila porastao za skoro 20 puta. U odnosu na dobre strane vožnje ovih auta, ali i trend u svijetu, ova brojka je i dalje beoma mala.
Vještak saobraćajne struke Igor Radojević za Portal RTCG govori o manama i dobrim stranama ovih vozila, da li se i kome isplati kupovina, te kakva im je budućnost u Crnoj Gori…
Iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) za Portal Javnog servisa je saopšteno da je 2014. godine u Crnoj Gori bilo registrovano 31 vozilo na elektro pogon. Deset godina kasnije, na dan 29. mart 2024, registrovano je ukupno 606 električnih auta: 46 hibrid-benzin-struja, 559 na elektro pogon i jedno hibridno.
Pri registraciji, vozači električnih auta dobijaju određene povlastice.
“Vozila na elektro pogon ne plaćaju porez na upotrebu vozila shodno Zakonu o porezu na upotrebu motornih vozila, plovnih objekata, vazduhoplova i letilica („Sl.list CG“ br. 86/09, 43/18), kao i godišnju naknadu za korišćenje puteva, jer nemaju radnu zapreminu, a shodno Odluci o utvrđivanju visine godišnje naknade puteva pri registraciji motornih vozila, traktora i priključnih vozila („Sl.list CG“ br. 60/05)”, saopšteno nam je iz MUP-a.
Saobraćajni vještak Igor Radojević ocijenio je da cijena električnog automobila opravdava njegovu funkciju.
“Cijena električnog automobila sigurno opravdava njihovu funkciju i ona nije po meni sporna jer su automobili generalno skupi. Električni automobili su uglavnom sa puno opreme i sa velikim mogućnostima. Međutim, ograničenje je to što nakon potrošene baterije automobili nemaju vrijednost”, kaže on. Kao dobre strane vožnje električnih automobila ističe to što ova vozila ne zagađuju životnu sredinu, ne koriste pogonsko gorivo, imaju dobar odziv na prenos i vrlo su sofisticirani.
Glavna mana – ograničen rok trajanja baterije
Sa druge strane, mane su što zavise od punjača, blizine punjača, kakva im je cijena nabavke, te što imaju ograničen rok trajanja zbog samog resursa baterije.
“Kada se baterija potroši vozilo bukvalno gubi na vrijednosti ili nema vrijednost, takođe je mali domet, odnosno vrlo ograničen domet pri vožnji pod velikim brojem obrtaja. Znači oni se uglavnom mogu koristiti kao gradski automobili gdje imaju mogućnost češćeg punjenja za neke udaljene destinacije, iako im stoji da im je domet 500 kilometara, pri vožnji sa previše obrtaja ta baterija se znatno brže troši i to nije moguće… Dakle, zavisili bi od češćeg stajanja i punjenja”, pojašnjava saobraćajni vještak.
Na pitanje kome se isplati kupovina električnog auta, odnosno da li bi se kompanijama sa visokim dnevnim troškovima za prevoz ovakva investicijama isplatila, Radojević odgovara:
“Da, isplati se kompanijama koje imaju vozila koja služe kao osnovno sredstvo prihoda, kao što su taksi vozila, rent-a-kar, auto-škole, te dostavna vozila… Njima se sigurno isplati da u svojoj floti imaju električne automobile, jer oni tokom eksploatacije ostvaruju prihod i nakon potrošnje baterije ne bi osjetili to što vozilo izgubi potpuno na vrijednosti, jer su je tokom vremena eksploatisali i ostvarivali neki prihod. Vozila koja mi koristimo desetak godina, nakon tog perioda imaju vrijednosti kao polovna, a ova nemaju, bez kao sekundarna sirovina.”
Mreža punjača u Crnoj Gori je tačno onoliko rasprostranjena koliko je rasprostranjena i upotreba električnih automobila. Znači, vrlo malo, ocjenjuje on.
“Podgorica ima na dovoljno stanica za punjenje, ali za neku širu primjenu je sigurno potreban neki veći broj punjača.U Podgorici, na osnovu broja automobila, sigurno imamo pristojan i razuđen broj stanica za punjenje. Čak i ukoliko bi došlo do ekspanzije ovih vozila, odnosno veće učešće električnog automobila na tržištu, smatram da bi da bi broj punjenja i stanica za punjenje rastao i prilagodio se potrebama”, smatra Radojević.
Svjetski trend je porast broja električnih automobila. Ipak, od eventualnih rješenja za postojeće probleme, poput odlaganja baterije, zavisiće i šira upotreba.
“Cijelo tržište ne zna šta će se desiti kada se baterija potroši. Prvo, zbog same reciklaže i odlaganja, jer je to s aspekta zaštite životne sredine još neriješeno. Sa druge strane, ta vozila još nijesu došla u tu fazu da bi pokazala svoje manjkavosti. Ono što se sada u praksi dešava, kada vozilo pretrpi havariju, ukoliko dođe do oštećenja baterije, vozilo prelazi odmah u totalnu štetu. Kod tavih vozila, koja ne mogu da se poprave ili kojima je popravka neisplativa, rizikujemo da odlaganje baterije dovede u pitanje zaštitu životne sredine. Sa te strane, mislim da će perspektiva električnih automobila će zavisiti prije svega od rješenja tog problema, od poboljšanja baterije i produženja roka upotrebe, mogućnosti njene promjene baterije, da bude ekonomski opravdana… Sva ta rješenja koja bi se u budućnosti mogla dogoditi bi uticala na njihovu širu primjenu”, zaljučuje Radojević.
Izvor: RTCG
