Vlada Crne Gore ozbiljno razmatra modele smanjenja poreskog opterećenja rada. Izvršna vlast, na taj način želi da izađe u susret brojnim zahtjevima iz poslovnog sektora, koji smatraju da ovako visoki porezi i doprinosi destimulišu privrednike. Zbog visokog poreskog opterećenja, većina privrednika traži spas u sivoj zoni.
“Razmatramo mogućnosti smanjenja poreskog opterećenja rada”, glasi jedna rečenica iz Vladine prezentacije budžeta. Interesantno je da se javnost i poslodavci, godinama nazad, ne slažu u ocjeni koliko tačno iznosi poresko opterećenje na zarade. U pitanju je čista matematika, jer na platu od 300 eura koju prima oko polovine zaposlenih, poresko opterećenje iznosi oko 200 eura.
Iz Unije poslodavaca su, godinama nazad, ukazivali na činjenicu da postojeće opterećenje zarada i rigidno radno zakonodavstvo jedan od glavnih uzročnika djelimičnog prelaska nekih poslodavaca u sivu zonu, čak i po cijenu rizika od izricanja visokih novčanih kazni.
Prema rezultatima istraživanja, koje je Unija poslodavaca Crne Gore prije tri godine sprovela u saradnji sa Međunarodnom organizacijom rada (ILO), čak 88,8 odsto preduzeća je navelo da im obaveze po osnovu ličnih primanja predstavljaju problem u poslovanju.
UPCG je izračunala da ukupno poresko opterećenje zarada ne iznosi 43 odsto, kako se u javnosti često čuje, već mnogo više. Konkretno, podaci pokazuju da ukupno opterećenje neto zarade do nivoa prosječne iznosi oko 62 odsto, dok opterećenje na zarade koje su iznad prosječne do 70 odsto.
Druga strana medalje je da većina poslodavaca isplaćuje radnicima dio zarade na ruke, čime prema procjenama, nanose štetu budžetu od više desetina miliona eura. Takođe, dio poslodavaca se obogatio tako što nije uplaćivao puni iznos poreza i doprinosa.
Od doprinosa se u državnu kasu slije oko 300 miliona eura godine. Još nijesu poznati mogući modeli smanjenja poreza i doprinosa, ali je suština kako nadomjestiti manjak u budžetu zbog te poreske mjere.
Izvor: Analitika
