Istraživanja pokazuju da su isti proizvodi na tržištu zapadne i istočne Evrope često različitog kvaliteta. Dešava se, čak, da se u konzervama istog proizvoda na dva tržišta nalaze dvije potpuno različite vrste ribe. Neobaviješteni pojedinac bi pomislio da se u siromašnije zemlje šalje roba lošijeg kvaliteta radi pristupačnosti kupcima, međutim to nije slučaj – u manje razvijene zemlje uvoze se i manje kvalitetni proizvodi koji u njima više koštaju nego, na primjer, u Njemačkoj.
Ako ste probali omiljenu čokoladu u nekoj od razvijenih zemalja EU i zaključili da je boljeg ukusa od one koju kupujete u svojoj zemlji, ne brinite, niste paranoični. Brojna ispitivanja kvaliteta proizvoda pokazala su da veliki proizvođači prehrambene i druge robe zaista pod istim imenom i u istoj ambalaži na različitim tržištima prodaju – drugačije proizvode.
To je ove godine potvrdila i Agencija za bezbednost hrane Mađarske, objavivši da su od 96 testiranih proizvoda, 24 artikla „mađarske verzije“ bila lošijeg kvaliteta od istih u Austriji. Tako se u istim ribljim štapićima u Italiji i Austriji našao losos a u Mađarskoj oslić, dok je u slatkišima kod naših susjeda redukovana količina kakaa. Istraživači su, osim toga, obznanili da se najviše „zakida“ na kvalitetu piva.
Slično istraživanje sprovedeno u Slovačkoj otkrilo je da je čak polovina prehrambenih proizvoda u ovoj zemlji lošijeg kvaliteta nego na Zapadu, a neki od njih imaju i manju gramažu. Njihove komšije, Česi, prije dvije godine na isti način su došli do saznanja da su posebno instant kafa, jogurti, margarini i suhomesnati proizvodi u ovoj zemlji napravljeni od različitih sastojaka u odnosu na zapadno tržište. Posebno je zanimljiv slučaj proizvođača najpoznatijeg čokoladnog krema na svijetu, koji u Češkoj ima lošiji ukus nego u Njemačkoj, ali u siromašnijoj zemlji ista tegla košta 5,62 eura a u bogatijoj 3,80.
Najnoviji podaci dolaze iz Bugarske, koja je krajem juna predstavila rezultate upoređivanja cijena i kvaliteta 30 vrsta hrane kupljene u njoj i u Austriji i Njemačkoj. Ispostavilo se da je 16 vrsta hrane znatno skuplje u Bugarskoj, a najveću razliku u cijenama zabilježile su dvije vrste hrane za djecu koje su u nama susjednoj zemlji skuplje za 90, odnosno 107 odsto. Neke vrste sireva skuplje su između 20 i 70 odsto. Ovu razliku u cijeni prati i razlika u kvalitetu, ali ne u korist Bugarske. Naime, oko 20 odsto hrane u novoj članici EU ima različite sastojke od one u Njemačkoj i Austriji. Kod sedam proizvoda je to i naznačeno u deklaraciji, no hemijske analize utvrdile su i razlike između onoga što je navedeno na oznakama i stvarnog sastava proizvoda. To najviše važi za mliječne proizvode, čokoladu i hranu za bebe.
Bugari su i prije ovog otrežnjujućeg saznanja obećali da će se, kada 2018. preuzmu šestomjesečno predsjedavanje Evropskim savjetom, detaljnije pozabaviti tim problemom. Očekuje da će im u tome pomoći članice Višegradske grupe, kojima su se u ovoj inicijativi u februaru 2017. pridružile i Mađarska i Slovačka, pozvavši Evropsku komisiju da usvoji zakon koji bi obavezivao proizvođače hrane i napitaka da ujednače kvalitet svojih proizvoda na svim tržištima.
Balkanska pravila
Iako nisu rađene detaljne analize, postoje indicije da je uvozna roba podjednako nekvalitetna i u našoj i u zemljama okruženja. Kako se u večini država bivše Jugoslavije rijetko sprovode ovakvi testovi, te indicije se obično potvrđuju kroz privatne tužbe, kao u slučaju jednog Zagrepčanina koji je primijetio različitost deklaracije kod dvije vrste deterdženta za veš kupljene u Austriji i Hrvatskoj. Ilija Rkman, predsjednik Saveza udruga za zaštitu potrošača Hrvatske, je potom objavio svoje otkriće, ali ga je poznati proizvođač hemije hitro tužio za klevetu. Analizom je, pak, utvrđeno da je Rkman bio u pravu, te je odnio pobjedu na sudu. No, ovakvi pojedinačni slučajevi, ma koliko bili ohrabrujući, ne nude sistemsko rješenje.
Treba imati u vidu i da hrana i hemija nisu jedina tačka spora za Zapadom. Hrvatsko Savjetovalište za zaštitu potrošača objavilo je da ove muke nisu pošteđeni ni kupci tehničkih uređaja, koji se kod naših susjeda u većoj mjeri kvare nego u zapadnim zemljama.
Tekstil izmiče kontroli
Strah od konzumiranja nekvalitetne hrane je opravdan, jer može imati negativan uticaj na zdravlje stanovništva, ali ako nam je u planu sveobuhvatna zaštita potrošača onda ne treba zanemariti ni ostale proizvode, kao što su tekstilna roba i tehnički uređaji. Goran Papović, predsjednik Nacionalne organizacije potrošača Srbije (NOPS), kaže da su srpskim tekstilcima, s jedne strane, nametnuti visoki standardi proizvodnje, dok se s druge uvozi odjeća i obuća koja nikada nije kontrolisana na hemijski sastav: „Ponekad se kod nas radi kontrola sirovinskog sastava – primjera radi ispituje se da li je nešto zaista od pamuka ili ne – ali niko ne provjerava kojim sve hemikalijama se odevni predmeti obrađuju. A i tekstil može biti nebezbjedan za korišćenje, u šta su se mogli uvjeriti mnogi potrošači kada su se, na primjer, osuli posle nošenja nove majice. Problem je što smo mi kao država donijeli odluku da počnemo da se bavimo ovom problematikom tek kada postanemo članica EU, kao da zdravlje potrošača do tada neće biti važno”.
On vidi više prepreka za napredak u zaštiti potrošača, a kao jednu od najznačajnijih ističe korumpiranost državnih organa i političkih elita, i povezanost mnogih od njih sa uvozničkim lobijima.
Kompanije tvrde da udovoljavaju „lokalnim ukusima“
Veliki proizvođači hrane koji se nalaze na udaru kritika da u manje razvijene zemlje šalju robu lošijeg kvaliteta brane se – lokalnom razlikom u ukusima. One, naime, tvrde da udovoljavaju prehrambenim navikama stanovnika jugoistočnih zemalja, te da zato koriste drugačije sastojke. No, činjenica je i da su sastojci koje koriste u robi za izvoz definitivno jeftiniji.
Evropski aparthejd
Pokazalo se da i bez hemijskih analiza potrošači imaju „dobar njuh“ za kvalitet robe, pa tako veliki broj stanovnika manje razvijenih zemalja koji žive blizu granica, redovno obavlja kupovinu u inostranstvu. To su prepoznali i trgovci, pa u pograničnim mjestima raste broj supermarketa koji ispisuju obavještenja za kupce na više jezika. Neki analitičari smatraju da ova praksa „dvostrukih standarda kvaliteta“ ide na ruku populističkim liderima u jugoistočnim državama, koji svojim zapaljivim izjavama pokušavaju da vrše pritisak na EU da ne pravi „dvoklasnu Evropu“. Tako, češki ministar poljoprivrede Marijan Jurečka smatra da su pojedine zemlje postale „evropska kanta za đubre“, a bugarski premijer da je odnos prema potrošačima na jugoistoku Starog kontinenta ilustracija formiranja – evropskog aparthejda. U javnosti se sve češće insistira na tvrdnji da se zemlje koje zahtijevaju ravnopravni tretman potrošača širom kontinenta, u neku ruku bore i protiv ideje „Evrope u dvije kolone“, za koju smatraju da degradira njihov status.
BIF
