Izraz navika uspjeha vjerojatno čitatelju zvuči pomalo neobično. Navikavamo se na pušenje, rano ustajanje, na neko mjesto ili osobu. Uspjeh je nešto što nam se dogodi ili ne dogodi i ne možemo stvoriti naviku uspjeha.
Neki psiholozi tvrde upravo suprotno. Prema njihovom mišljenju i uspjeh se može naučiti kao i svaka druga navika.
Damo li djetetu lagani zadatak koji može obaviti, ono će vjerovatno uspjeti. Zadovoljstvo zbog obavljenog zadatka i pohvala roditelja razviće kod djeteta osjećaj vjere i samopouzdanja u sebe. Ono se neće bojati novih zadataka i očekivat će ih s radošću. Školski sistem je takav da mnoga djeca budu hendikepira već na početku školovanja. Neki učenici nisu nikada bili u mogućnosti iskusiti dovoljno uspjeha u školskim zadacima da bi stekli samopouzdanje ili naviku uspjeha.
Američki psiholog William Glasser smatra vrlo važnim da djeca dožive osjećaj uspjeha na samom početku školovanja. Međutim, većina američkih državnih škola kao da je programirana za neuspjeh. Djeca koja doživljavaju samo neuspjeh sklona su odustati; ona prestanu da pokušavaju i gube motivaciju. To ne znači da treba sniziti kriterijume kako bi uspjeh postao vjerovatniji, nego samo da školsko gradivo mora biti više u vezi s djetetovim stvarnim životom. Na taj način povećaće se motivacija za učenje, a time i vjerovatnoću za uspjeh.
Veoma je bitno vizualizirati i osjetiti uspjeh. Nekim ljudima to je zaista teško, jer su vrlo rijetko doživjeli uspjeh. To naravno, ne mora biti objektivna istina. Oni možda nisu ništa neuspješniji od ostalih ali su zbog različitih razloga naučili gledati crno na sebe i svoj život. Stoga je vrlo važno organizovati svoj život tako da možemo uspjeti u malim stvarima. Na taj način možemo stvoriti atmosferu uspjeha koja će nam omogućiti veće i značajnije ciljeve.
Ne zaboravite
Imate li neki cilj nećete ga vjerovatno dostići preko noći. Na putu ostvarenja postoje mnoge prepreke koje treba svladati. I sama pomisao na te prepreke nagna neke ljude da odustanu od cilja još prije nego što su ga i pokušali ostvariti. Zaključili su da je ljepota u postizanju cilja, a njegovo ostvarivanje je mučno i naporno.
No, sve se može gledati i na drukčiji način. Dostizanje krajnjeg cilja može se podijeliti u veći broj manjih podciljeva. Postizanje podcilja vodi nas krajnjem cilju i predstavlja zadovoljstvo samo po sebi. Zadovoljstvo je tada i u procesu ostvarivanja cilja, a ne samo u cilju.
Da biste dostigli cilj odlučite svaki dan da učinite jedan korak koji vas vodi njegovom ostvarenju. To mogu biti sasvim male stvari, ali bitno je da ih napravite. Ako ste, na primjer, odlučili da promijenite posao možete sebi reći: U sljedećih mjesec dana ću svaki dan nazvati nekoga prijatelja i obavijestiti ga o svojoj namjeri. Takođe ću zamoliti da mi javi ako čuje za neki dobar posao. Nazvati jednu osobu dnevno nije velik posao, a može vas znatno približiti cilju. Ako niko ne zna da želite promijeniti posao niko vam ga neće niti ponuditi.
Na kraju svakog dana se zapitajte: jesam li danas učinio ijedan korak koji bi mogao voditi postizanju moga cilja? Ako jeste pohvalite sami sebe, potapšajte se po ramenu u mislima ili na nekom papiru označite to posebnom bojom. Nakon nekoliko takvih koraka nagradite se: kupite sami sebi neku sitnicu ili uradite nešto što volite.
