Sredinom prošle godine najbolji svjetski teniser potpisao je petogodišnji ugovor sa japanskim proizvođačem opreme Uniqlo. Domaća javnost, kada su u pitanju sponzori sportista, naviknuta na tradicionalne sportske brendove kao što su Nike, Adidas i slični, pitala se odakle ova saradnja.
Želja japanskog proizvođača da postanu svjetski prepoznatljiva marka bila je odlučujuća da se Uniqlo odluči da dobrano plati za sjajnu reklamu u vidu srpskog tenisera.
A kako je jedna mala kompanija stigla do saradnje sa „skupim“ Đokovićem? Evo kratke priče, koju prenosi Bizlife.
[widgets_on_pages id=”Turizam”]
Prva radnja ove kompanije otvorena je u Hirošimi 1984. godine, a ime je nastalo od originalnog naziva “Unique Clothing Warehouse” koje je skraćeno u Uniqlo.
Kompanija je doživela procvat početkom 90-tih godina prošlog vijeka, kada je ekonomska kriza pogodila Japan, a Uniqlo stekao veliku popularnost prodajom jeftine odeće.
Već 1994.godine Uniqlo je imao preko 100 prodavnica u Japanu, a većina njih je bila u predgrađima velikih gradova. Novi rast popularnosti desio se četiri godine kasnije kada je kompanija lansirala liniju vunene odjeće, da bi se poslije pokretanje i ženske linije fokusirala na velike radnje.
U tom periodu kompanija je doživela nekoliko padova i uspona, kao što su na primjer bili pokušaji da se razviju u inostranstvu tako što su otvorili, na kraju, ipak previše pordavnica. Primjer je Velika Britanija gde je Uniqlo od originalnih 21 prodavnica u 2002.godini, spao samo na osam četiri godine kasnije.
Vremenom je otvorio 800 prodavnica širom svijeta, a neke od njih nalaze se na najboljim lokacijama u Njujorku, Londonu i Parizu.
Krajem 2012. godine prema podacima koje je izbacio Forbes, Uniqlo je četvrti najveći maloprodajni lanac u svijetu, odmah iza Gap-a, H&M i Zare, a cilj kompanije je da bude najveći.
Isti list je najavio planove kompanije da otvori 1000 prodavnica u SAD, iako ih sada ima samo sedam.
Tadashi Yanai, vlasnik kompanije je jedan od najbogatijih ljudi u Japanu i njegovo bogatstvo je procijenjeno na oko 15 milijardi dolara. Yanai ima specifičan odnos prema kompaniji i načinu njenog funkcionisanja, pa tako na primer menadžeri radnji u cijelom svijetu imaju identičnu platu, bez obzira u kojoj zemlji rade. On je nedavno rekao i da još nema namjeru da se povuče jer se nije pojavii niko dovoljno kvalitetan da ga naslijedi.
Bloomberg je kompaniju 2011. godine procijenio da vrijedi 14 milijardi dolara, mada je plan da vrijednost dostigne 65 milijardi. Kompaniju kriza u cijelom svijetu nije ni okrznula, jer se profit povećao za čak 17 odsto, a u poslednjih šest mjeseci prema Wall Street Journal još 13 odsto. Oko 70 odsto njihove odjeće pravi se u Kini, a razlog nižih cijena je to što kupuju robu direktno od proizvođača, a odlikuje se time što ponekad jedan artikal ima u 50 različitih boja.
