Klaus Zaf, poznat i kao “Ludi Milioner je umro prošle nedelje od srčanog udara, u 62. godini života, na svom trećem medenom mjesecu, ostavivši ogromno bogatstvo koje bi najvjerovatnije trebalo da naslijede njegova supruga i kćerka. U vrijeme kada je umro njegovo bogatstvo je bilo procijenjeno na 10 miliona dolara, a njegova kompanija u ovom trenutku broji 600 zaposlenih.
On je osnovao firmu za preseljenja i tako zaradio 10 miliona dolara, ali uprkos svom ogromnom bogatstvu nikad nije živio kao milioner. Odabrao je da skuplja ambalažu na ulici i da živi kao podstanar.
Iako je njegova firma poslovala u čitavom svijetu i donosila mu milione, Zaf je skupljao plastične flaše, svoj novac neprestano dijelio drugima i kupovao u supermarketima kao i svaki prosječni građanin.
Posao sa selidbama započeo je 1975. godine, kupivši jedan stari kombi koji čak nije ni znao da vozi, pa je zaposlio vozače, a on je sam u početku iskrcavao i ukrcavao namještaj. Zbog svog socijalističkog pristupa u kome je isticao važnost kolektiva i brige za radnika, brzo je postao popularan i omiljen. Njegov moto je glasio: “Kompanija Zaf vlasništvo je njenih radnika“.
Uprkos svom ogromnom bogatstvu koje je stekao zahvaljujući kapitalizmu, ostao je vjeran svojim socijalističkim uvjerenjima. Tako je na ulazu u sjedište svoje kompanije postavio ogromnu Lenjinovu skulpturu u znak odanosti svom heroju i njegovoj filozofiji.
Svoja socijalistička uvjerenja je stalno isticao u vođenju kompanije koju je opisivao kao “mjesto na kom se svakodnevno liječe zablude o veličini“, a nazivao “zapadno-berlinskim kolektivom za selidbe“. Ipak, uprkos tim antikapitalističkim stavovima, postoje tvrdnje da je Zaf u vođenju kompanije zapravo bio diktator, kako prenosi Dejli Mejl.
Teško je te cifre povezati sa činjenicom da je Zaf trošio manje od 300 dolara mjesečno. U intervjuu prošle godine “Ludi Milioner” je rekao: “Ne treba mi novac, on čini ljude nejednakima. Previše je idiota okolo koji imaju novca, ne treba svijetu još jedan“.
