Ljudi često misle da je nečije pamćenje ili dobro ili loše. Međutim, možda poznajete nekoga ko ima užasno pamćenje za imena i lica, ali je vrlo dobar u učenju jezika. Druga osoba možda ima izvanrednu sposobnost da se u detalje prisjeti prošlih događaja, ali se bori da zapamti brojeve telefona.
Ove naizgledne kontradikcije rezultat su složenosti našeg pamćenja. Zapravo, naše pamćenje se sastoji od različitih sistema koje podržava niz neurobioloških struktura i mehanizama koji variraju u zavisnosti od toga šta učimo i kako to učimo.
Na primjer, učenje novog jezika ne koristi iste moždane mehanizme i procese kao naučne informacije. Zbog toga je teško generalizovati šta čini neku strategiju pamćenja efikasnijom ili manje efikasnom u obrazovnom okruženju.
U ovom članku ćemo se fokusirati samo na deklarativno pamćenje: eksplicitne informacije kojima možemo svjesno pristupiti, kao što su činjenice, datumi, imena, prošli događaji, koncepti i slično.
Strategije pamćenja i mnemotehnike
Studije o takmičarskim ekspertima za pamćenje (osobe koje mogu da zapamte ogromne količine informacija) pokazale su da, iako genetika ima veliku ulogu u razlikama među ljudima kada je u pitanju sposobnost pamćenja, ljudi mogu razviti izuzetnu sposobnost pamćenja koristeći strategije koje vježbaju tokom dužeg vremenskog perioda.
Najčešće korišćene tehnike, poznate kao mnemotehnike, zasnivaju se na stvaranju mentalnih slika ili verbalnih strategija koje obično zahtijevaju dosta vježbe.
Metode vizualizacije – poput metode loci – sastoje se od povezivanja stvari koje treba zapamtiti sa određenim mjestima. Na primjer, možete zapamtiti spisak za kupovinu tako što ćete mentalno pratiti svoju rutu do posla i ostavljati stavke sa spiska na različitim mjestima duž puta. Kada želite da ih se sjetite, potrebno je samo da mentalno ponovo prođete tu rutu.
Ovu metodu često koriste eksperti za pamćenje, a neuroimaging podaci pokazuju da, tokom zadataka memorisanja, eksperti za pamćenje imaju veću aktivnost u dijelovima mozga koji su odgovorni za procesuiranje prostornih okruženja.
Efikasnost mnemotehničkih strategija zasniva se na tri osnovna principa:
- Povežite informacije koje želite da naučite sa stvarima koje već znate.
- Zapamtite put do pristupa informacijama zajedno sa samim informacijama kako biste ih brzo povratili.
- Vježbanje čini savršenstvo: trening i vježbanje prva dva procesa su ključni za oštro i agilno pamćenje.
Istraživanja o ekspertima za pamćenje sugerišu da, ako neko može biti treniran u strategijama pamćenja kako bi zapamtio 67.890 cifara broja pi, te strategije mogu biti korisne i za poboljšanje učenja u školama. Međutim, iako su prostorne ili verbalne mnemotehničke tehnike dokazano veoma efikasne, njihova upotreba u svakodnevnom životu je ograničena.
U školama to znači da se mogu koristiti za učenje lista – poput planeta ili hemijskih elemenata – ali ne i za složenije materijale ili informacije.
Kodiranje sjećanja i mreže znanja
Zbog ovih ograničenja u školskom kontekstu, vrijedno je istražiti druge načine za poboljšanje pamćenja. To možemo postići fokusirajući se na elemente koji su uključeni u same procese pamćenja i primjenjujući iste principe kao mnemotehničke strategije.
Stvaranje sjećanja počinje kada se informacija prvi put percipira, katalogizuje i kodira u mozgu. Znamo da je najvažniji faktor u učenju novih informacija ne namjera ili želja da učimo, već ono što radimo sa informacijama.
Duboka obrada informacija, tako što ih povezujemo sa postojećim znanjem, ključna je za olakšavanje memorisanja – mnogo je efikasnije povezati informacije sa onim što već znamo nego ih jednostavno ponavljati u glavi dok se ne zapamte.
Zato je od suštinskog značaja kreirati bogate mreže znanja u koje možemo integrisati i organizovati novo znanje. Na primjer, mnogo je lakše zapamtiti kada je izabran prvi američki predsjednik ako to povežemo sa onim što već znamo, recimo, o Francuskoj revoluciji. Istraživači ovo nazivaju semantičkim kodiranjem.
Proces prisjećanja jednako je važan kao i proces kodiranja. Prečesto se dešava da nešto znamo, ali ne možemo da pristupimo toj informaciji, poput situacije kada vam je nečije ime „na vrhu jezika“, ali ga se ne možete sjetiti.
Da bi trening pamćenja bio efikasan, moramo skladištiti ključeve pomoću kojih ćemo pristupati informacijama zajedno sa samim informacijama. Ponavljanje je neophodno kako bi memorisanje bilo efikasnije i brže.
Upoznavanje sopstvenog pamćenja
U školama, najefikasnija metoda nije jednostavno podučavanje tehnika memorisanja, već pomaganje učenicima da nauče kako njihovo pamćenje funkcioniše. Opšte pravilo je da, što više znanja već imaju i što duže praktikuju efikasne strategije memorisanja, lakše će im biti da usvoje novo znanje.
Takođe je ključno podučiti učenike koje su strategije učenja najefikasnije za različite tipove sadržaja i ocjenjivanja i fokusirati se na njihovu fleksibilnu primjenu.
(Bizlife.rs)
