Ellen Petry Leanse, preduzetnica i bivši Googleov ekspert objavila je ovaj post na LinkedInu: Prije nekoliko godina primijetila sam učestalost riječi “samo” u emailovima, svakodnevnoj komunikaciji s prijateljima i poslovnim kolegama.
Prvi put sam to osjetila nedugo nakon što sam napustila Google i počela da radim u kompaniji u kojoj je bio veći odnos žena naspram muškaraca. U Googleu i drugim kompanijama u kojima sam radila prije, bio je podjednak broj i muškaraca i žena. Prije nikad ne bih primijetila toliku učestalost riječi “samo” pa sam mislila da sam to umislila. No, ubrzo sam bila sigurna da je moj predosjećaj dobar.
Riječ “samo” se počela upotrebljavati prečesto.
“Samo sam htjela da provjerim…”
“Samo se pitam ako bi se odlučili između …”
“Ako mi samo neko može dati odgovor …”
“Samo pratim …”
Počela sam da obraćam pažnju i na poslu i izvan njega. Nije mi trebalo dugo da zaključim da žene koriste riječ “samo” puno češće od muškaraca. Ipak, to je bio samo moj predosjećaj. Nisam imala podatke. Ipak, čak i ako je riječ o slušanju, činilo mi se da sam čula riječ “samo” tri do četiri puta više od žena nego od muškaraca. I tada sam shvatila sam da ima nešto u toj riječi što mi se ne sviđa. Riječ “samo” znači dopuštenje na neki način, u situacijama kao što su: izvinjenje za prekidanje, sramežljivo kucanje na vrata prije nego što neko zatraži : “Mogu li dobiti nešto što je potrebno od…”
Što sam više razmišljala o tome, shvatila sam da je to zapravo dječja riječ u improvizovanju transakcijske analize. Kao takva, ona u razgovoru jednog partnera stavi u superiorniju poziciju, dajući mu veće ovlašćenja i kontrolu. Takođe sam shvatila da zapravo riječ “samo” nema nikakvog smisla.
Ipak počela sam da primjećujem riječi “samo” nije riječ o pristojnosti, nego da je to je suptilna poruka podređenosti iz poštovanja.
I kad sam počela da obraćam pažnju na riječ “samo”, bila sam zapanjena koliko često sam koristila tu riječ. Vjerujte mi.
Poslala sam dopis na svoje kolege o “s” riječi i predložila pravila za šta bi se trebala koristiti.
Počeli smo da primjećujemo kada i kako koristimo riječ “samo” i izbacivali smo jedni druge iz sobe kada bi neko zrekao tu riječ. Tokom vremena, smanjili smo uporabu te riječi i tokom vremena osjetili smo promjene u našoj komunikaciji, čak i u samopouzdanju. Korištenjem riječi “samo”pojednostavljuje se značenje drugih riječi koje izgovaramo. Te suptilne, ali male promjene mogu izazvati velike razlike u značenju poruka koje želimo poslati. Vjerujem da je izbacivanje riječi “samo” pomoglo ojačati naša uvjerenja, odlučnost, spremnost i utcaj koji je odraz našeg brenda.
Ipak, “samo” još uvijek me smetalo jer sam taj mali eksperiment sprovela s prijateljima.
Zato sam probala test i u stvarnom svijetu. U sobi punoj mladih prduzetnika, podjednakog broja muškaraca i žena, pitala sam jednog dečka i djevojku da tri minute pričaju o svojim poslovnim počecima. Zamolila sam ih da napuste prostoriju i da se pripreme, a dok su bili van prostorije, rekla sam publici da potajno zbroje koliko puta će svaki od njih izreći riječ “samo”. Sarah je bila prva. Ona je upotrijebila riječ “samo” šest puta, a Paul jednom.
Izvor: POslovni dnevnik
