Po podacima Eurostata 96 posto Rumunja žive u stanovima u privatnom vlasništvu. Vladine politike, ekonomske promjene, te manje mogućnosti unajmljivanja i socijalni pritisak da ljudi postanu vlasnici nekretnina u kojima žive, doveli su do toga da se vlasništvo nad nekretninom u Rumuniji u potpunosti izmijenilo tokom generacija. Prestigli su i Hrvatsku, koja je na visokom trećem mjestu u Evropi po broju ljudi koji imaju vlastiti stan ili kuću, a takvih je kod nas nešto više od 92 posto, dok je druga Litvanija.
Začelje ljestvice u EU drži Njemačka gdje je 2011. tek nešto više od polovine građana, odnosno njih 53,4 posto, živjelo u nekretnini čiji su ujedno bili vlasnici. U Austriji odgovarajući udio iznosio je 57,5 posto. Nešto je iznad prosjeka EU-a i Holandija, sa 67,1 posto, i Velika Britanija, sa 67,9 posto.
Najniži udio vlasnika stambenih nekretnina, samo 43,8 posto, bilježila je 2011. Švajcarska koja je obuhvaćena istraživanjem kao članica Evropskog ekonomskog prostora.
“Rumunski srednji sloj izgrađen je na kredit”, rekao je antropolog i predavač Bogdan Iancu.
Tokom 90-ih godina, završetkom komunističke vladavine u zemlji, u državnom vlasništvu bilo je oko 70 posto nekretnina, kako kaže Bogdan Suditu, profesor na Univerzitetu u Bukureštu. U trenutku kada je vlada počela da prodaje te stanove, ljudi su pohrlili da ih kupe. Bili su to stanovi u kojima su oni živjeli i to su naravno i željeli, posebno zato što je i cijena tih nekretnina bila povoljna. Devalvirana valuta i rastuća inflacija omogućila je povoljnu kupovinu svima koji su željeli.
“100.000 rumunskih leja za stan 1991. godine bila je jako dobra cijena. 1994. godine to je bila cijena TV-a u boji”, objašnjava Suditu.
Ne samo da je bilo lako postati vlasnik stana, već je i rumunska vlada smanjila gradnju javnih stambenih jedinica nakon 1996. godine. I tako je kupovina nekretnine postala u startu povoljnija opcija.
