Gubitak posla spada među najsnažnije stresne situacije u životu svakog čovjeka. Postoje poslodavci koji o ovoj činjenici, prilikom sprovođenja planova racionalizacije, vode računa, ali i oni koji to rade na najjednostavniji i, često, najsuroviji način, bez razmišljanja. Ima i onih trećih, koji se trude da u momentu kada otkaz daju deluje da je to dobro za zaposlenog iako je to, uglavnom, početak njegove agonije.
Njemački „Fokus“ prenosi iskustva koje je, zastupajući brojne poslodavce tokom bogate karijere, imao advokat Ashkan Saljoughi, specijalizovan za radno pravo, a koji je partner u berlinskoj advokatskoj kancelariji Chevalier.
„Korona kriza jeste značajno negativno uticala na ekonomiju. Ugostiteljstvo i hotelijerstvo su posebno pogođeni. Ako nema gostiju, nema ni prometa, pa se ne mogu ni firme kriviti što moraju da otpuštaju radnike. Međutim, ima i onih kompanija koje se, pod izgovorom kovid krize, žele riješiti određenih radnika. U posljednjih nekoliko mjeseci, naša advokatska kancelarija se sve češće bavi ovakvim slučajevima, gdje je ekonomska kriza zbog pandemije samo ubrzala određene odluke o otpuštanju zaposlenih. Velike korporacije se u tome posebno ističu. Uvjek se iznenadim kakve sve kreativne trikove smišljaju gazde kako bi natjerali neke zaposlene da sami odu“, objašnjava Soljoughi.
Programi volontiranja
Ovaj trik je često tako dobro maskiran da je teško uočiti da je na štetu zaposlenog. Program volontiranja zvuči dobro, jer ima taj segment koji asocira na „dobrovoljno“ . Ali, u stvarnosti je to program sa lošim uslovima i odredbama ugovora po kojima kompanija uvjek pobjeđuje. Ovaj program se često koristi za žene koje su još uvjek na porodiljskom bolovanju ili su sa njega tek došle. One na programe „volontiranja“ pristaju jer ne mogu raditi uveče ili vikendom.
Program volontiranja podrazumijeva da se zaposlenima ponudi mogućnost prelaska u eksternu, tzv. transfer kompaniju. Tamo im je obezbeđena profesionalna podrška za preorijentaciju na druga zanimanja. U toku usavršavanja, koje obično traje najviše dvije godine, zaposleni prima 85 odsto zarade koju bi dobijao u kompaniji, da redovno radi. Ukoliko se zaposleni odluči na ovaj program, nema prava na otpremninu.
Rad sa skraćenim vremenom
Baš pod izgovorom krize zbog pandemije, u ovom periodu veliki broj poslodavaca nudi zaposlenima ostanak na poslu, ali uz skraćeno radno vrijeme. Ovo, prema riječima advokata berlinskog Chevaliera može biti sumnjivo, ukoliko postoje radnici koji i dalje rade puno radno vrijeme. Računica poslodavca u ovom slučaju je da će zaposleni sa skraćenim radnim vremenom izgubiti interesovanje za posao, koji podrazumijeva i manje prihode, pa da će sam i otići.
Ponuda nepovoljnog ugovora o raskidu radnog odnosa
Ugovor o raskidu radnog odnosa obično se potpisuje sporazumno. Ali, svako od zaposlenih, kako tvrdi njemački advokat, mora imati u vidu da je taj ugovor pravljen da uvek ide u korist poslodavca, a ne zaposlenog. U tom smislu, često su dijelovi ugovora nejasno napisani, pa otvaraju mogućnost različitog tumačenja. Zaposleni koji ne traži pojašnjenje svake tačke ugovora o sporazumnom raskidu radnog odnosa, uvjek je u opasnosti da se ono što je potpisano, a ide u njegovu korist, ne sprovede.
Strategija odbacivanja
Postoje poslodavci koji ne žele da sa onima koje više ne vide u svojoj kompaniji, potpisuju bilo kakav ugovor i obavezuju na isplatu nadoknada i otpremnina. U ovim slučajevima, zaposleni se gura na marginu događaja, ne dobija pristojne zadatke i očigledno nema izgleda za napredovanje. U ovim slučajevima poslodavci računaju s tim da će kod ovih zaposlenih doći do pada motivacije da rade u toj kompaniji.
Amnezija kad je u pitanju isplata zarade
Postoje i gazde koje ne sprovode nikakve tajne radnje, već jednostavno “zaborave” da isplate zaradu onome koga više ne žele u firmi. Ovo se, prema svedočenju advokata sa kojim su razgovarali novinari nemačkog “Fokusa”, dešava uglavnom onima sa malim platama, uključujući mnoge samohrane roditelje. Kako oni, uglavnom, nemaju vremena da čekaju, brzo odlaze u potrazi za novim poslom.
Na kraju advokat Ashkan Saljoughi daje svim zaposlenima koji su u riziku od otpuštanja i jedan savjet.
“Pitanje je šta možete uraditi ako vas poslodavac više ne želi i još shvatite da vas tjera nekim od ovih trikova. Najvažnije je da ostanete mirni, čak i ako menadžeri vrše pritisak. Što je veći pritisak, bolja je i vaša pregovaračka pozicija, ukoliko shvatate i da je za vas bolje da firmu napustite. I, nikako ne treba potpisivati ono što se nudi, a posebno ako vam se objašnjava kako to ide samo vama u korist. Jer to sigurno nije istina. Umjesto potpisa na bilo šta, najbolje je potražiti pravnu pomoć”, zaključuje advokat Ashkan Saljoughi.
Izvor: Biznis.rs
