Drmaju se temelji Evrope. Dok su oči javnosti uprte u politička previranja u Francuskoj, koja bi već u srijedu mogla rezultirati padom vlade, signali veoma ozbiljnih problema dolaze i iz Njemačke, najveće evropske ekonomije. Sve je to uvertira u sliku svijeta nakon izborne pobjede Donalda Trampa, koji tek treba ponovo zasjesti u Ovalni kabinet.
Njemačku još od novembra trese politička kriza nakon što je premijer Olaf Šolc iz vlade izbacio ministra finansija Kristijana Lindnera. Smijenjeni ministar i njegova Slobodna demokratska stranka (FDP) insistirali su na tome da se njemačka vlada pridržava strogih pravila potrošnje i smanjenja poreza, iako su njihovi lijevi koalicioni partneri htjeli zadržati socijalnu potrošnju i podsticajima podstaknuti ekonomiju.
Šolcov potez je donekle razumljiv, jer bi se, kako stvari stoje, uskoro on ili njegov nasljednik kojeg će Nijemci izabrati 23. februara, morao nositi sa desetinama hiljada Nijemaca koji će izgubiti posao. A možda je i najalarmantnije to što će oni mahom doći iz njemačke industrijske perjanice – autoindustrije. Razmjere problema zorno ilustruje i masovni štrajk upozorenja koji se održao u ponedjeljak i u kojem je, prema izvorima Blumberga, širom zemlje učestvovalo 66 hiljada radnika iz autoindustrije, dok je prema navodima sindikata, kako javlja Rojters, ta brojka bila bliža 100 hiljada.
Naime, lančana reakcija je već pokrenuta. Inicijator je bio njemački automobilski gigant Folksvagen, koji je prema tvrdnjama sindikata najavio zatvaranje tri fabrike u Njemačkoj. Posljedica tog poteza je gašenje do 15 hiljada radnih mjesta. On ima poslovnu logiku jer kompanija muku muči sa viškom od 500 hiljada vozila za koje nema kupaca. Pod njihovom kapom su marke VW, Audi, Porsche, Seat, Škoda, Cupra, Lamborghini, Bentley i Ducati.
Nije trebalo dugo čekati da se na slične poteze počnu odlučivati i ostale kompanije vezane za automobilski sektor. Tako kompanija Šefler, poznata po proizvodnji dijelova za autoindustriju, planira ukinuti 4,7 hiljada radnih mjesta, od čega 2,8 hiljada u Njemačkoj, a u igri je i zatvaranje pogona u Austriji i Velikoj Britaniji. Razlozi su, piše Dojče Vele, razni problemi u industrijskom sektoru i slaba potražnja na tržištu automobila. Šefler se dodatno suočava sa rastućim troškovima i padom narudžbina, što zahtijeva restrukturiranje poslovanja.
U problemima je i Kontinental, kojeg more slabija prodaja kod ključnih kupaca poput BMW-a i Mercedesa, ali i problemi u sektoru električnih automobila. Kompanija je već ukinula pet hiljada radnih mjesta od sredine 2023. godine, a do 2028. planira širom svijeta ukinuti 7,15 hiljada radnih mjesta, od čega više od trećine u Njemačkoj. Kontinental se kladio na električna vozila i investirao u prilagodbu pogona za taj tip automobila, međutim spor rast tog tržišta utiče na njihove planove.
Ruže su uvele i u Bošu, jednom od najvećih i ključnih dobavljača autodijelova, koji planira ukinuti do 5,55 hiljada radnih mjesta, od čega 3,8 hiljada u Njemačkoj. No neće tu stati. Dijelu radnika koje će zadržati planiraju uvesti skraćeno radno vrijeme, pa time i smanjiti plate. Taj bi se potez odrazio na oko 10 hiljada radnika na devet lokacija u Njemačkoj. I u Bošu su se kladili na novu tehnologiju, i to onu razvoja sistema autonomne vožnje, čiji su rezultati daleko ispod očekivanja. Sve ukazuje na to kako je Boš tek počeo sa ozbiljnijim restrukturiranjem.
Čak 14 hiljada radnih mjesta do 2028. mogao bi ukinuti i dobavljač autodijelova ZF Fridrihshafen, a ne ustručavaju se najaviti i zatvaranje pogona ako se kriza nastavi. Kompanija je zaorala u velike dugove, čemu nikako neće pomoći anemična prodaja. Ima toga još, pa se muče i sa velikim akvizicijama, i što je možda najalarmantnije, padom interesa za konvencionalne autodijelove.
U Njemačkoj do 2027. godine rezanje 2,9 hiljada radnih mjesta najavljuje i američki Ford, dok će ukupno širom Evrope ugasiti četiri hiljade radnih mjesta. Uprkos ulaganjima od dvije milijarde eura u modernizaciju fabrike u Kelnu, očekivanja od prodaje podbacila su. I Ford muku muči u segmentu električnih vozila, gdje je konkurencija izuzetno jaka.
Problemi iz autoindustrije počeli su se prelijevati na ostale industrijske sektore. Tako najveći njemački proizvođač čelika TisenKrup planira smanjenje broja zaposlenih sa 27 na 16 hiljada do 2030. godine, dakle ukidaju 11 hiljada radnih mjesta. Glavni izazovi uključuju uvoz jeftinog čelika iz Azije i krizu u autoindustriji. Kompaniju istovremeno finansijski opterećuju i planirana ulaganja u ekološki prihvatljive tehnologije.
I najveća svjetska hemijska kompanija BASF još je 2022. započela program štednje zbog rasta cijena gasa i otežanih poslovnih uslova u Evropi. Ključne mjere uključuju ukidanje 3,3 hiljade radnih mjesta globalno do kraja 2024. godine, od čega 2,5 hiljade u Ludvigshafenu, te zatvaranje tri postrojenja u tom gradu. Uz to, BASF preusmjerava fokus na regije sa povoljnijim uslovima za poslovanje, poput Azije i Sjeverne Amerike, gdje planiraju veća ulaganja.
Politički čelnici pozivaju kompanije da ne srljaju te da razmisle o zatvaranju fabrika. Njemački ministar ekonomije Robert Habek rekao je da vlada traži načine za podršku Folksvagenu. “VW je ključan za Njemačku”, poručuje. Kancelar Šolc pozvao je TisenKrup da preispita planove za dodatna smanjenja radnih mjesta u svojoj čeličanskoj jedinici i obećao nastaviti vladino nastojanje da ograniči troškove mreže za energetski intenzivne kompanije, prenosi Bloomberg Hrvatska.
Sve u svemu, politika očigledno nema rješenja za goruća ekonomska pitanja koja more Njemačku. Aktuelna Šolcova tehnička vlada doduše i nema veliki manevarski prostor. No izvjesno je da bi takav ekonomski kolaps mogao itekako uticati na rezultate izbora u februaru, jednako kao što je izvjesno da će otpuštanje desetina hiljada radnika pogoršati stanje u ionako klimavoj ekonomiji.
