Dugo se već (sve manje iza zavjese) propituje ko je zapravo glavni ‘pobjednik’ invazije na Ukrajinu, nezavisno od toga ko će odnijeti vojnu pobjedu. Osim što geopolitičari otvoreno sugerišu kako je ovdje zapravo riječ o obračunu SAD-a i Kine (dijelom i Indije), stanje s energentima, industrijskim sirovinama i hranom polako pročišćava i put međuvalutnih odnosa.
Da, SAD-u se do kraja godine prognozira moguća recesija, no čak i ako doista otkliže u nju, istoija i praksa pokazuju da se iz nje ekspresno i izvlači. Pa već iz činjenice da će najveća ekonomska žrtva biti Evropa (zamjena ruskoga gasa, nafte, metala, žita, uz to što nije izvediva ni danas ni sjutra, a jednom kada se i supstituiraju biće nemjerljivo skuplji, što znači da će realni sektor i domaćinstva imati trajno skuplje ulazne troškove) nije teško zaključiti u koju valutu ulagati.
Dolar jači od eura?
S valutnih tržišta tako stižu signali da je bolje kladiti se na američki dolar, nikako na euro. Ivan Kurtović, predsjednik Uprave InterCapitala kaže kako su ključna komponenta određivanja kursa kamatne stope.
– Kako u SAD-u imamo i dalje vrlo visoku inflaciju koja se nastavila od prošle godine te ipak snažnija ekonomija nego što je eurozona, tržišna su očekivanja, barem ona trenutna, kako će FED, američka centralna banka, značajno podizati referentne kamatne stope. Tu riječ ‘značajno’ treba gledati i u kontekstu apsolutnog podizanja kamatnih stopa, ali i ono važnije – relativno, naspram Evrope. Posebno se to odnosi na euro, jer s obzirom na rat u Ukrajini, i dalje se ne očekuje neko značajnije dizanje referentnih kamatnih stopa ECB-a, Evropske centralne banke. Dodatno, iako to nije zasad neki core scenario, Evropa bi znatno prije i lakše mogla zaglaviti u recesiji, pa čak i stagflaciji (visoka inflacija i recesija), dok Amerika ipak ima i dalje šansu da izbjegnerecesiju. Podizanje kamatnih stopa u kombinaciji s ipak snažnijim ekonomskim rastom te outlookom koji je nešto pozitivniji u Americi nego u Evropi trenutno, zbirno daje trenutno blagu (ne preveliku) prednost dolaru u odnosu na euro. No, na tome je tržištu uistinu teško predviđati, jer se stvari rapidno mijenjanju gotovo svakodnevno – tumači Kurtović.
I Josip Kokanović, operativni direktor Centra zlata, slaže se da bi američki dolar trebao ostati na neuobičajeno jakom nivou u odnosu na ostale valute, a moguće je čak da barem na kratko postane jači od eura.
– Nekoliko je razloga za jačanje dolara u odnosu na euro. Prvi je veća zavisnost Evrope od ruskih energenata, što bi moglo negativno uticati na evropski ekonomski rast, a slabija ekonomija u pravilu dovodi i do slabije valute. Drugi je razlog status američkog dolara kao sigurnog utočišta u nesigurnim vremenima. U posljednjih nekoliko kriza američki dolar i švajcarski franak jačali su u odnosu na ostale valute, a taj se trend nastavlja i u ovoj ratom izazvanoj krizi. Treći je razlog jačanja dolara monetarna politika Federalnih rezervi. Naime, američka centralna banka već je započela ciklus podizanja kamatnih stopa, čime želi ukrotiti inflaciju, a sada se očekuje još brži tempo podizanja kamatnih stopa nego se očekivalo prije nekoliko mjeseci. S druge strane, Evropska centralna banka zbog rizika recesije do koje može dovesti eventualna nestašica energenata zasad oklijeva s podizanjem kamatnih stopa i planira prvi put da podigne referentne kamatne stope tek krajem ove godine. Iako bi u sadašnjim turbulentnim vremenima ‘sigurne valute’ poput dolara i franka trebale proći bolje od ostalih, zanimljivo je i to što će vrlo vjerovatno čak i te valute slabiti u odnosu na zlato i ostale plemenite metale – cijena zlata će zbog inflacije i političkih nestabilnosti vjerovatno i dalje rasti, pa će oni koji u idućim godinama budu posjedovali plemenite metale proći bolje čak i od onih koji budu posjedovali bilo koju papirnu valutu – kategoričan je Kokanović.
Na pitanje gdje je u svemu tome ‘švicarac’, najčešća luka u kriznim vremenima, Kurtović dodaje kako on i dalje jeste sigurna luka u trenucima povećanog rizika (posebno geopolitičkog, što je trenutno slučaj) i vrlo dobar kandidat za diverzifikaciju dio valutnoga portfelja. Ta se diverzifikacija, kaže, može postići bilo kroz ulaganja izravno u valute ili pak kroz otkup dionica kompanija iz tih zemalja.
– Kao i uvijek, ključno je da svaki klijent/investitor poznaje dobro svoj profil rizika koji rizik je spreman prihvatiti i ne upuštati se u prevelike špekulacije vođene isključivo medijskim natpisima. Kod kompanija je pak veoma važno dobro upravljati s deviznom pozicijom te, idealno, segmente obveza valutno uskladiti sa svojim prihodima kako bi se izbjegle neželjene oscilacije kako obaveza tako i zarade – poručuje Kurtović.
Izvor: lidermedia.hr
