Bijelo Polje je ne tako davno, prije skoro tri decenije, u privrednom pogledu bilo jedna od najrazvijenijih opština u regionu. Kada su došla famozna tranziciona vremena, na desetine fabrika i preduzeća je zatvoreno, a na hiljade radnika ostalo bez posla. Danas u gradu pod Obrovom većina građana jedva sastavlja kraj sa krajem.
– Prije famozne tranzicije, u Industrijskoj zoni u naselju Nedakusi radilo je desetak fabrika, koje su svojim proizvodnim programima bile prisutne na domaćim i stranim tržištima. U gigantnu tekstilne industrije Vunarskom kombinatu, “Prvoj petoljetki, “Imaku, “Polipaku, “J1enki, “Mladosti… radilo je više od 10.000 radnika kaže BogdanKrgović, nekadašnjiradnik “Petoljetke” i dugogodišnji predsjednik Opštinskog sindikalnog povjereništva.
Iako je privatizacija najavljivana kao ekonomski model koji će oporaviti crnogorsku privredu, njeni efekti bili su krajnje negativni.
– Privatizacija je ostavila pravu pustoš na sjeveru Crne Gore jer je veliki broj radnika ostao bez posla i radnu karijeru završio na birou rada. Apsurdno je da su se radnici na sjeveru zadovoljavali sa 1.926 eura otpremine za razliku od nekih drugih po Crnoj Gori, gdje je za otpremnine isplaćivano i po više desetina hiljada eura kazao je Krgović.
On smatra da država i sve nadležne institucije morajuda se prenu iz višedecenijskog sna i konačno se aktiviraju da građanima omoguće da svojim radom obezbjeđuju zarade za normalan život.
Invalidi rada i penzioneri iz Bijelog Polja sa najnižim primanjima posebno su zabrinuti za svoju egzistenciju. Marko Hajduković ističe da je materijalni položaj većine građana i više nego očajan.
– Sa minimalnom penzijom ni samac ne može da preživi mjesec dana, a kamoli višečlana porodica. Dotakli smo dno života u materijalnom smislu. Pitamo se dokle će ovo ovako rekao je Hajduković.
Kako je naglasio, sa mizernim primanjima ne može se graditi budućnost.
– Korektnije je da imamo solidne penzije nego da se nekim činovnicima daju astronomski visoke zarade. Mi smo takoreći generacija koja je pri kraju životnog puta, pa bi bilo humano da makar koliko-toliko osjetimo čari trećeg doba. Niko nije vječit, a na onom svijetu svi ćemo biti jednaki. He tražimo ništa drugo osim da sa ovoga svijeta odemo dostojanstveno istakao je Hajduković.
On je najavio da će uputiti dopis premijeru Dritanu Abazoviću, od kojeg su i renije očekivali reakciju, koja je izostala.
– Nadamo se da će se založiti da nam se makar osjetno povećaju penzije rekao je Hajduković.
Veliki broj građana u zoni siromaštva
Krgović kaže da su se svakodnevna poskupljenja, prvenstveno osnovnih životnih namirnica, uz niska primanja alarmantno odrazila na standard većine građana.
– Materijalni položaj većine građana veoma je loš, posebno što se gotovo svakodnevno povećavaju cijene goriva i pojedinih životnih namirnica. A plate i penzije male, tako da je veliki broj radnika i građana na ivici egzistencije i u zoni siromaštva ukazao je Krgović.
Dan
