Dok nikšićka Željezara ne dobije novog vlasnika, radnici, njih 257, primaće 90 odsto zarade, saopšteno je “Vijestima” iz Ministarstva ekonomskog razvoja.
Dok nekadašnji gigant ne dobije novog, petog vlasnika, radnici će, prema riječima predsjednika Sindikata Željka Rabrenovića, svakog prvog u mjesecu čekati da vide da li su i dalje, makar na papiru, zaposleni metalurzi, ili ih čeka Biro rada.
”Tokom svoje nedavne posjete Turskoj ministar Jakov Milatović se sastao sa čelnicima Tosijali grupe koji su ga obavijestili da su započeli pregovore za prodaju Željezare u Nikšiću, jer se, kako su naveli, ne uklapa u njihov portfolio željezara i da trenutno postoje dva potencijalna kupca. Sve do okončanja pregovora sa zainteresovanim kupcima radnici će primati naknade u istom iznosu kao do sada, te u tom smislu ne moraju brinuti o svojoj finansijskoj budućnosti. Ministar Milatović je turske ministre informisao o stanju u Željezari i iskazao očekivanja kada su turski investitori u pitanju. Vlada Crne Gore će nastaviti da u kontinuitetu prati dešavanja u Željezari i svakako ćemo učiniti sve u granicama pravnih okvira da zaštitimo radnike i njihova prava”, naveli su iz resornog ministarstva “Vijestima”.
I dok je ministar Milatović, kako reče Rabrenović, nakon povratka iz Turske umjereni optimista, radnici, naviknuti da je obećanja najlakše dati, a najteže ispuniti, sa neizvjesnošću čekaju “signale” iz Turske u nadi da će, makar ovoga puta, kada je privatizacija u pitanju, sa investitorima biti na istim “frekvencijama”.
”Apelovao bih na Vladu da ovoga puta ne dozvolimo da Željezara prođe kao na prošlim privatizacijama i da se potpiše kolektivni ugovor, da znamo međusobna prava i odnose i da na taj način riješimo veliki problem. Tu nam je potrebna pomoć Vlade i nadam se da ćemo je dobiti. Jedino nam preostaje da čekamo signale iz Turske, a dokle ni sami ne znamo, i da onda, shodno tome, zauzmemo stav”, kazao je Rabrenović.
Iako su radnici, kako ja kazao, očekivali da će se ministar iz Turske vratiti sa konkretnim rezultatima i garancijama, iz medija su saznali da opet imaju samo obećanja.
”Čini mi se da je ministar u Tursku otišao sa spuštenim gardom i vratio se sa obećanjima i datom riječju. Mi to doživljavamo kao već viđeno. Nama su obećanja i riječ dati 2012. godine i vidimo gdje smo danas. A vidimo i koliko to vrijedi. Imali smo priliku i ljetos da čujemo od ambasadorke Turske da je Tosčelik perjanica turske privrede u Crnoj Gori, i da zasigurno ostaje u Nikšiću. Evo danas vidimo koliko je to tačno. Iz ministarstva smo dobili informaciju da oni već godinu dana prodaju Željezaru, tako da što se tiče obećanja i date riječi radnici sigurno u to ne vjeruju”, kazao je Rabrenović.
Željezara je prodata iz stečaja 2012. godine a za njenu imovinu Tosčelik je platio 15,1 milion eura. Tada je novi vlasnik saopštio da ima ambiciozne planove – godišnju proizvodnja od oko 400 hiljada tona čelika, obrt vrijedan pola milijarde eura, investicije u iznosu od 35 miliona eura, i povećanje broja radnika na 550. Sve je ostalo na obećanjima.
Nastavak posla ili Biro rada
Radnici su, prema riječima Rabrenovića, s pravom zabrinuti za egzistenciju, jer ne znaju šta eventualno nova prodaja za njih znači – nastavak posla ili Biro rada.
”Zamislite onog radnika koji od 20 do 30 godina radi u Željezari i na kraju završi na Birou i čeka da li će ga pozvati da radi. To su pitanja koja nas sve zabrinjavaju, a na njih ne dobijamo odgovor. Rekli su da ćemo dok budu trajali pregovori imati primanja u iznosu od 90 odsto. Ko to nama garantuje? Niko nam nije rekao i koliko će ti pregovori da traju, da li nam je povezan radni staž, uplaćeni porezi i doprinosi ili ćemo, kada turski vlasnik ode iz Nikšića, nekom arbitražom tražimo da nam to uplati”, kazao je Rabrenović.
Podsjetio je da od marta, kada je u Čeličani stala proizvodnja, nijesu proizveli ni “kilogram željeza” i da ne znaju kada će se to ponovo dogoditi.
Izvor: Vijesti.me
