Novi koncept privrednog razvoja mora da se „začne“ u okviru trećeg Vladinog paketa mjera podrške, koji se čeka. Ako ne potpuno novi, ali značajno kvalitativno drugačiji model – zaokreta sa usluga ka materijalnoj proizvodnji. To nije lako i ne može preko noći. Zato sve snage intelektualne i druge se moraju udružiti u traženju rješenja za budući period, što je Vlada već počela. I ne smijemo izgubiti iz vida da će ova kriza, u čijoj osnovi su neekonomski razlozi, potrajati mnogo duže u ovoj ili onoj formi, nego što se misli. Ne želim nikoga da plašim, nego sam samo realan. Uz sve to mora da se obezbijedi potpuno funkcionisanje države kazao je u intervjuu Pobjedi dr Božo Mihailović, profesor Ekonomskog fakulteta i predsjednik Saveza ekonomista Crne Gore.

– Mi smo se predugo oslanjali na usluge, zanemarivali smo materijalnu proizvodnju. Snažno ćemo osjetiti pad privredne aktivnosti zbog silnog oslanjanja na turizam koji je stvarao 25 do 30 odsto BDP-a. Šta sad kad možete da nudite boravak u najluksuznijem hotelu za euro, ali niko neće doći. Nije stvar u cijenama nego u drugim – vanekonomskim parametrima. Sve indicije govore da će turistička sezona, ako je uopšte bude, kasniti, da će biti smanjenja – kaže Mihailović.

POBJEDA: Sadašnja struktura BDP-a kolike promjene treba da pretrpi?

MIHAILOVIĆ: U strukturi BDP-a imamo anomalije. Trgovina u njemu učestvuje skoro dva puta više od poljoprivrede, poslovanje sa nekretninama čini 5,4 a poljoprivreda nepunih sedam odsto. Građevinarstvo učestvuje jedan odsto više nego poljoprivreda, finansijske djelatnosti i osiguranje četiri odsto koliko i prerađivačna industrija… E, pa tako više ne može. Mora se povećati poljoprivredna proizvodnja u najširem smislu. U tom dijelu smo, čini mi se, na dobrom putu. Treba se okrenuti eksploataciji prirodnih resursa, jačati energetiku, porodični biznis, mikro, mala i srednja preduzeća… Da vidimo šta sve od uvoza možemo sami da proizvedemo.

Oko toga kuda Crna Gora treba da ide moramo da diskutujemo.

POBJEDA: Kako procjenjujete dosadašnja dva Vladina paketa podrške građanima i privredi?

MIHAILOVIĆ: Vlada je pravovremeno reagovala kroz dva paketa mjera primjereno trenutku u kom smo se našli. Paketi su objektivni, realni, cjeloviti, blagovremeni. Samo moraju biti brzi i tehnički se precizirati. Oni imaju dva kraka – socijalni i proizvodni. Paket mjera je prepoznao sve socijalne grupe kojima treba pomoć što je izuzetno važno.U dijelu koji se odnosi na proizvodnju, računajući i dio preko IRF-a, Vlada je nastojala da se održe kompanije, proizvodnja…

Paket se mora posmatrati i sa aspekta mogućnosti – situacije u kojoj se država nalazi, posebno javne finansije. Često se čuje da su druge države dale više. Ali svako izdvajanje mora biti srazmjerno mogućnostima. Ne kažem da je dovoljno, ali jeste na određeni način i hrabro u situaciji u kojoj se nalaze javne finansije. Posebno u kontekstu činjenice da se odlažu porezi koji su najveći izvor priohoda budžeta. Zato ne možemo tražiti više izdvajanja a oslobađati, odnosno odlagati plaćanje poreza. To je ekonomski nemoguće. U tome je problem.

Problem je i to što je ova ekonomska kriza izazvana neekonomskim razlozima, a ni medicina ni ekonomija nijesu očekivale ovakve probleme. Sve krize do sada počev od 1929. bile su izazvane određenim ekonomskim faktorima. A za ovu krizu niko ne zna koliko će trajati, ne računajući nagađanja. I niko još ne zna stvarne posljedice. I u kontekstu toga treba posmatrati ovaj paket Vladinih mjera.

POBJEDA: Šta bi, po Vašem mišljenju, trebalo da čini treći paket Vladine podrške privredi i građanima?

Treći paket treba izvoditi iz činjenice da će ekonomska kriza trajati duže od medicinske. Njene negativne efekte imaćemo tek kada se medicinska kriza završi. Mada nije jasno da li se virus može vraćati i kada. To je nepoznanica svjetske nauke. Ipak, moramo da živimo i funkcionišemo kao pojedinac, država i društvo i da radimo ono što od nas zavisi. To je mnogo važno.

Ova dva mjeseca, koja su pokrivena paketom mjera, brzo će proći. Svaki sljedeći dan nosi nove izazove i probleme. I nijedan paket mjera neće biti moguće donijeti za dugi period, on će se morati stalno „štelovati“. Nema tih ekonomskih eksperata, ne samo u Crnoj Gori nego u svijetu, koji će reći donijećemo mjere pogodne za godinu ili dvije. Moraju se koncipirati mjere u zavisnosti od odvijanja situacije u svijetu, regionu i u Crnoj Gori. Svi su zatečeni. To se vidi i iz izjava lidera vodećih zemalja. Ni oni ne znaju šta i kako. Posmatrajte EU šta se u njoj dešava, u SAD, Kini… Na kraju svako čuva svoje. Sve se to odražava na svaku zemlju pa i na Crnu Goru.

U svakom slučaju te mjere moraju biti u trouglu preduzetnici sadašnji i budući, finansijski sektor i država. I tek kad se taj trougao složi onda mi možemo imati odgovarajuća rješenja i pomake za budući period. Posebna je uloga finansijera.

Za treći paket apostrofiram ekonomiju ponude jer bez povećanja ponude materijalnih mogućnosti nema povećanja potrošnje. Ne može se u ovim uslovima model razvoja zasnivati na ekonomiji tražnje. I moramo da vidimo šta je i koliko Crna Gora uvozila i šta možemo da supstituišemo iz domaćih izvora. Ključni sektor za brzo djelovanje je poljoprivreda.

POBJEDA: Banke za sada ne izlaze sa povoljnim kreditnim linijama koje bi bile direktno usmjerene na ublažavanje posljedica krize. Kako ste zadovoljni dosadašnjim reagovanjem banaka?

MIHAILOVIĆ: Apsolutno nijesam zadovoljan kako su banke do sada reagovale. Uz to, tu je bilo određenih konfuzija i nesporazuma. Banke moraju imati posebnu ulogu i da shvate da ne mogu da žive bez klijenata. Svaka banka treba što prije da pozove svakog klijenta i vidi šta zajednički mogu učiniti u ovoj situaciji.

Banke moraju da kreiraju nove kreditne linije – pod uslovnim nazivom krediti za razvoj u uslovima korone. Ne mislim da banke treba da se unište, ali ne mogu više da se odobravaju krediti po kamati šest, sedam i osam odsto. Moraju maksimalno da ih snize, odobravaju veći grejs period i dužu otplatu. Čak i da daju beskamatne male kredite za porodični biznis i za poljoprivredu. Uostalom, one su prošle godine ostvarile 50 miliona eura profita – od naše privrede i građana. To što neće dijeliti dividendu vlasnicima, omogućava bankama da kreiraju povoljne kreditne linije, pored IRF-a koji to čini i činiće.

Nije nam IRF dovoljan, jer nije koncipiran za ovo vrijeme. Država može da podstiče odlaganjem poreza, davanjem subvencija… Ali država da bi nekome dala od nekoga mora da uzme.

U recesiju će se sigurno ući

POBJEDA: Često se pominje recesija – kolika je opasnost da uđemo u recesiju ili ćemo se kretati po „nekoj ivici“?

MIHAILOVIĆ: Recesije će sigurno biti. Nema države u svijetu koja će zadržati dosadašnje stope rasta. Padovi i vrijeme oporavka će biti različiti. Pad očekuje Njemačka, Španija, Italija, Rusija, zemlje okruženja… Koliki će pad biti to niko ne zna. Zavisiće od trajanja krize, brzine reagovanja građana, države, bankarskog sektora. Nesreća je što ovakvu recesiju niko nije mogao predvidjeti. Ona se sastoji od momentalnog smanjenja proizvodnje i to svuda, povećanja proizvodnih troškova, smanjenja profitabilnosti, otpuštanja radnika… Nadam se da ćemo se mi kao mala ekonomija brže adaptirati i izaći iz problema.

Sve ove prognoze vodećih svjetskih institucija i ekonomista o padovima BDP-a, uz sva njihova uvažavanja, su nepouzdane. Prognoze zavise od tačnosti istorijskih, kao i sadašnjih podataka i pretpostavki na kojima se temelje. Prošlost znamo, aktuelnu situaciju znamo, ali ne sasvim, a o budućnosti pojma nemamo. Možemo samo da govorimo „šta bi bilo kad bi bilo“, ako pandemija potraje tri, šest mjeseci ili godinu. Nijesam protiv prognoza, jer i sam ih dajem, ali prognoze nekih institucija su se pokazale kao dosta nepouzdane i u onim vremenima, a kamoli sada. Kada neko izmjeri da će pad ekonomije u Crnoj Gori biti devet odsto, mogu samo da kažem – svaka mu čast. Ja to ne umijem. Ono što znam je da je u prošloj godini dnevni BDP bio između 12 i 13 miliona i da će gubitak za tri mjeseca biti 500 miliona. Šta će biti dalje, to niko ne zna.

Ako pandemija potraje biće i inflacija

POBJEDA: Kakvo kretanje inflacije očekujete u narednom periodu?

MIHAILOVIĆ: Ako pandemija potraje duže inflacije mora biti. Kolika će biti zavisi od mnogih faktora. Nije slučajno što dio ekonomista u nekim zemljama kažu da se treba okrenuti „ratnoj ekonomiji“. To ne treba potcjenjivati.

U Crnoj Gori je u martu u odnosu na februar, prema Monstatu, bila deflacija 0,3 odsto. Nivo cijena je, kako kažu, otprilike isti kao prošle godine, ali moramo znati da tome mnogo doprinosi pad cijena energenata u svijetu. Međutim, nastajaće socijalni problemi i tenzije i sigurno će vlade mnogih zemalja biti prinuđene da štampaju novac, što će izazvati inflaciju. Veliki je znak pitanja i šta će se dešavati u EU i oko nje. Crna Gora ne može da štampa novac, što ima i određene prednosti, ali i nedostatke. Znam da se vodi računa oko tehničkog obezbjeđenja novca, odnosno novčanica.

Slažem se sa prognozerima koji kažu – ako do 2022. dođemo na nivo iz 2019. biće uspjeh. To je pod pretpostavkom da korona dugo ne traje.

Od države moramo tražiti samo ono što može da pruži

POBJEDA: Kako ocjenjujete brojne zahtjeve iz opozicije da se svakom punoljetnom građaninu da po 222, a maloljetnom 111 eura, da se smanji PDV, oslobode plaćanja poreza, doprinosa… Koliko je to realno s aspekta održivosti finansija?

MIHAILOVIĆ: Primamljivo zvuči zahtjev da se svima da jednako što je na određeni način populistička mjera, utemeljena u zahtjevu svi da dobijemo jednako od države. A ne pitamo odakle državi. Od države moramo da zahtijevamo ono što ona može da da. Međutim, pitanje je kome treba dati – onome ko ima penziju 120 eura, minimalnu platu i onom koji prima nekoliko hiljada eura… Pitanje je i zašto baš 222 i 111 eura. Ne treba dati onom ko ima visoka primanja. Mnogo je tu ne samo ekonomskih nego i tehničkih pitanja. Zato se mora različito davati da stigne do onoga kome treba. Treba da se usmjerimo na segmente – oni koji su za socijalu da budu predmet socijalne politike, a koji nijesu da im se daju mogućnosti da stvaraju. I kad bi dali svima po 222 ili 111 eura, postigli bismo jednokratnu potrošnju, i ništa više.

Smanjenje PDV-a, kako sve globalne računice pokazuju nebi dalo rezultate, jer država ostaje bez sredstava. Oslobađanje poreza samo po kategorijama – ne svih i svakoga.