Suosnivač Applea Steve Jobs, volio je šetati ulicama Palo Alta u Kaliforniji. Nakon što je njegov ponos, iPhone, ugledao svjetlo dana, uvijek ga je nosio sa sobom u šetnju. Prvi iPhone, 2007. godine, imao je lošu i sporu vezu za prenos podataka, ali imao je i puno bržu opciju: Wi-Fi. Čak je imao i mogućnost da mu se na ekranu izlistaju sve dostupne bežične mreže koje su se nalazile u dometu.
Međutim, jednom mi je rekao, piše Walt Mossberg za Re/code, da postoji veliki problem s tehnologijom koji želi da popravi: većina Wi-Fi mreža koje bi iskočile na njegovom ekranu nisu mogle da se koriste jer su bile osigurane lozinkama, prenosi itportal.
Jobs je tada rekao kako razumije potrebu za sigurnosti, ali bio je odlučan da učini internet mrežu besplatnom, sigurnom, i lako dostupnom u svim domovima i malim preduzećima. Rekao mi je i kako namjerava u posao da uvede i neke druge kompanije, želio je da osnovati konzorcijum kako bi to ostvario.
Njegova ideja bila je da se u bežične rutere ugradi opcija za goste – posebna Wi-Fi mreža sigurnosno odvojena od kućne mreže i s svojim imenom. Nadao se kako bi industrija tada ohrabrila ljude da podijele svoju internet vezu s ‘gostima’, odnosno strancima. Tako bi korisnik smartfona mogao da se kreće od jedne Wi-Fi tačke do druge bez logovanja.
Korisnici te druge ‘mreže za goste’ ne bi imali nikakav pristup glavnoj mreži, kao ni računarima, printerima, ili bilo kakvim datotekama, a ipak mogli bi se povezati na Internet.
Takav konzorcijum nije nikada stvoren, ali Apple i drugi proizvođači bežičnih rutera proširili su opciju i omogućili na njima ‘mrežu za goste’. Ipak, te ‘gostinjske mreže’ obični ljudi ne koriste. Pitao sam jednog velikog proizvođača rutera da procijeni koliko je njihovih kupaca postavilo mrežu za goste, a on mi je odgovorio da je taj postotak kreće između 15 i 20%.
Ipak, iako stvar nikad nije zaživjela, to ne znači da se kompanije i dalje ne moraju truditi. Mora postojati način da se to ostvari i da se ljudi bilo gdje u svijetu mogu besplatno povezati na Internet, a ne čekati da dođemo kući kako bi to uradili. Vrijeme je da velike kompanije počnu da rješavaju ovaj problem, kako bi dijeljenje Wi-Fi mreže postala stvarnost.
