Eurozona će ponovo postati bolna tačka svjetske privrede. U njoj se predviđa minimalan privredni rast. “Očekujemo da će 2015. godine taj rast iznositi 0,8 odsto”, kaže Štefan Bilmajer, glavni ekonom banke DZ.
Krizu eura je unekoliko prigušila Evropska centralna banka (ECB). Privreda kriznih zemalja se oporavlja. Ovaj put su posrnule privrede koje su do sada važile kao snažne. “U Italiji imamo dramatičan pad privrede; tamo se godinama otezalo sa strukturnim reformama”, kaže Ronald Dern, direktor Odjeljenja za konjunkturu pri Istraživačkom institutu RWI u Esenu. On dodaje da se u Francuskoj problemi rješavaju tako što država troši više novca. Ali, kaže Dern, i država je došla do svojih granica.
I Njemačka osjeća posljedice slabosti partnera iz eurozone. Prema prognozi Savezne njemačke banke, njemačka privreda će sljedeće godine imati rast od samo jednog procenta. Razloge za to treba tražiti u politici, smatra ovaj stručnjak. Umjesto strukturnih reformi, političari ponovo razmišljaju o raspodjeli. Ronald Dern navodi primjer penzionog paketa čije troškove snose prije svega preduzeća i oni koji uplaćuju doprinos, što povećava finansijsko opterećenje firmi i smanjuje potrošnju.
Tome treba dodati i prelazak na alternativne izvore energije, koji podiže cijenu struje: “Promjene u načinu snabdijevanja energijom su cilj koji svakako treba slijediti. Ali, taj cilj je skup. On koči našu konkurentnost na međunarodnom tržištu”, kaže za DW Štefan Bilmajer iz banke DZ.
Ono što Njemačku koči, Sjedinjenim Američkim Državama daje krila. Bum frakinga (crpljenja nafte iz naslaga škriljca) je smanjio troškove za energiju i pospiješio ponovnu industrijalizaciju. “Mnoge firme se vraćaju iz Azije da bi ponovo počele proizvodnju u SAD jer je ona postala jeftinija”, objašnjava Bilmajer. Njegova banka očekuje da će sljedeće godine privredni rast u SAD iznositi tri procenta.
Što se tiče druge po snazi svjetske privrede, ta banka očekuje da će njen bruto-društveni proizvod porasti za nešto više od sedam odsto. To će za Kinu biti najmanji rast od 1990. Ali, Kinezi to i žele, jer vlada u Pekingu bi htjela održivi privredni razvoj. Privredni rast finansiran kreditima i izvozom trebalo bi da se uravnoteži povećanjem potrošnje. Štefan Bilmajer kaže da će Kina to postići bez problema zahvaljujući svojim velikim novčanim rezervama. “To je faktor stabilnosti. Ako se negdje pojavi neki problem, postoje mogućnosti da se on kompenzuje. Tako se problemi ne pretvaraju odmah u prijetnju za čitavu privredu.”
I dok kineski zmaj gubi dinamiku, indijski slon se zagrijava za sljedeći skok. Organizacija industrijskih zemalja OECD očekuje da će privredni rast Indije iznositi 6,6 procenata. Stručnjak RWI Ronald Dern je skeptičan: “Treba malo pričekati, pa vidjeti da li će to biti baš tako, jer Indija spada u zemlje koje imaju velike strukturne probleme.”
To se odnosi i na Brazil i Argentinu, dva južnoamerička “teškaša”: Brazil ima problematičnu infrastrukturu, a Argentina je u zastoju zbog državnog duga. “Latinska Amerika ima i drugi problem: u pojedinim zemljama, privreda se temelji na sirovinama i zavisi od njihovih cijena”.
A pošto te cijene trenutno padaju, Latinska Amerika će i sljedeće godine biti kontinent razočaranja. Spekuliše se čak da bi Venecuela mogla da bankrotira ukoliko bi cijena nafte ostala na 70 dolara po barelu, ili čak dalje padala.
Velike rupe u budžetima zbog pada cijene nafte prijete i Nigeriji i Rusiji. Ruska privreda je dodatno opterećena sankcijama Zapada, pa 2015. neće moći da izbjegne recesiju, procjenjuje Štefan Bilmajer.
Ali, niske cijene nafte za neke zemlje znače isto što i dobar program privrednog rasta. “Pad cijena nafte, ako tako hoćete, znači globalnu preraspodjelu prihoda i za zemlje poput Njemačke će to značiti povećanje realnog dohotka”, kaže stručnjak za ekonomiju Dern.
