Iako će se globalna ekonomija stabilizovati u naredne dvije godine, očekuje se da će zemlje u razvoju sporije dostići nivoe dohotka razvijenih ekonomija.
Predviđa se da će globalna ekonomija rasti po stopi od 2,7% u 2025. i 2026. godini, istim tempom kao u 2024. godini, kako se inflacija i kamatne stope postepeno smanjuju. Takođe, očekuje se da će rast u zemljama u razvoju u naredne dvije godine biti stabilan na oko 4%. Međutim, takav rast bio bi slabiji nego prije pandemije i ne bi bio dovoljan da pokrene napredak potreban za smanjenje siromaštva i ostvarenje šireg razvoja, prenosi See.biz
Ova analiza Svjetske banke prva je sistematska procjena učinka zemalja u razvoju u prvoj četvrtini 21. vijeka. Pokazano je da su zemlje u razvoju u prvih deset godina ovog vijeka rasle najbržim tempom od 1970-ih. Međutim, napredak je postepeno usporio nakon globalne finansijske krize 2008–2009. godine. Globalna ekonomska integracija takođe je oslabila: priliv direktnih stranih investicija u zemlje u razvoju, mjerene u odnosu na BDP, otprilike je prepolovljen u poređenju sa početkom 2000-ih.
Nova ograničenja u globalnoj trgovini u 2024. godini upeterostručila su se u odnosu na prosjek u periodu od 2010. do 2019. godine. Zbog toga se ukupni ekonomski rast smanjio sa 5,9% u 2000-im godinama na 5,1% u 2010-im i 3,5% u 2020-im. Sa izuzetkom Kine i Indije, prosječne stope rasta dohotka po glavi stanovnika u zemljama u razvoju od 2014. godine bile su za pola procentnog poena niže od rasta u razvijenim ekonomijama, čime se produbljuje jaz između bogatih i siromašnih.
„Narednih 25 godina biće izazovnije za zemlje u razvoju nego prethodnih 25. Većina nekadašnjih pokretača njihovog rasta više ne postoji. Zamijenjeni su ogromnim izazovima: visokim nivoima duga, slabim investicijama i usporenim rastom produktivnosti. U godinama koje dolaze, zemlje u razvoju moraće usvojiti nova pravila, s fokusom na unutrašnje reforme kako bi podstakle privatne investicije, produbile trgovinske odnose i unaprijedile efikasnije korišćenje kapitala, talenta i energije“, izjavio je Indermit Gil, glavni ekonomista Svjetske banke i potpredsjednik za razvojnu ekonomiju.
Zemlje u razvoju danas imaju veći značaj za globalnu ekonomiju nego na početku vijeka. Godine 2000. činile su 25% globalnog BDP-a, dok danas čine približno 45%. Njihova međusobna povezanost se takođe povećala: više od 40% njihove robe izvozi se u druge zemlje u razvoju, što je dvostruko više nego 2000. godine.
Zemlje u razvoju su takođe postale važan izvor globalnih tokova kapitala, doznaka i razvojne pomoći drugim zemljama u razvoju. U periodu od 2019. do 2023. godine činile su 40% globalnih doznaka, što je porast sa 30% u prvoj deceniji ovog vijeka.
Zbog toga ove zemlje danas imaju veći uticaj na rast i razvoj drugih zemalja u razvoju. Na primjer, rast BDP-a od 1 procentnog poena u tri najveće zemlje u razvoju – Kini, Indiji i Brazilu – nakon tri godine obično dovodi do kumulativnog povećanja BDP-a od skoro 2% u drugim zemljama u razvoju. Međutim, ovaj efekat je samo polovina uticaja rasta tri najveće ekonomije: Sjedinjenih Američkih Država, evrozone i Japana. Ukratko, blagostanje u zemljama u razvoju i dalje je snažno povezano sa rastom u ovim razvijenim ekonomijama.
„U svijetu političke neizvjesnosti i trgovinskih tenzija, zemljama u razvoju biće potrebne hrabre i sveobuhvatne javne politike kako bi iskoristile neiskorišćene prilike za prekograničnu saradnju. Dobro polazište bilo bi uspostavljanje strateških trgovinskih i investicionih partnerstava s brzorastućim tržištima. Modernizacija transportne infrastrukture i standardizacija carinskih procedura ključni su koraci za smanjenje nepotrebnih troškova i podsticanje efikasnije trgovine“, rekao je M. Ajhan Kose (M. Ayhan Kose), zamjenik glavnog ekonomiste Svjetske banke i direktor grupe za ekonomske prognoze.
