Podatke o broju radnih dozvola koje je izdala Njemačka je za Evropski puls saopštila načelnica Odsjeka za EURES i međunarodno posredovanje u zapošljavanjuu Zavodu za zapošljavanje Gordana Vukčević. Ona je pojasnila da se radi o radnim dozvolama, ali ne i broju radnika ali i da ne raspolažu preciznim podacima o ukupnom broju crnogorskih državljana na radu u inostranstvu.
Ovo su, inače, jedini zvanični podaci koje je u ovom trenutku moguće dobiti o tome koliko ljudi trbuhom za kruhom napušta Crnu Goru.
Prema posljednjim podacima, koji su objavljeni nakon popisa 2003. godine, u inostrastvu boravilo oko 53.500 građana od čega je najviše ljudi otišlo u SAD, 18.700, i u Njemačkoj 11.344. Nezvanične procjene, pak, kažu da je Crnu Goru napustilo oko 150 hiljada ljudi. Demograf, profesor na Filozofskom fakultetu, Miroslav Doderović je za Evropski puls objasnio kako je došao do računice od oko 150 hiljada ljudi, koji su od 1993. do 2018. godine napustili Crnu Goru. „Sabere se broj onih koji se doselili i onih koji su rodjeni, odnosno umrli i ispada da ih se iselilo oko 145 hiljada“, kaže on. „To vam je kao kad se u porodici koja ima pet članova iselio jedan član, a drugi se priprema za iseljeljavanje“, rekao je on.
Stare boljke motiv za odlazak
Sociološkinja Biljana Radović za Portal Analitika kaže da su razni razlozi što, posebno mladi, napuštaju Crnu Goru.
”Bolja ekonomska klima i finansijska situacija svakako da može biti dominantan motiv, no svakako da nije jedini. Istraživanja kako u regionu, tako i kod nas, ukazuju na jasnu vezu između političke etike, slabih institucija i iseljavanja te se može zaključiti da glavni motiv iseljavanja koliko siromaštvo, toliko i smanjena mogućnost ostvarivanja pravde”, govori Radović.
Radović za naš portal dodaje da motivi za iseljenje mladih su loše plaćeni poslovi, rad na crno, partijsko zapošljavanje.
Ona objašnjava da su primjetne promjene kod mladih, te da državni posao više nije ono čemu dominantno teže, već sve veći broj njih pokreće samostalne biznise, traži svoju šansu u privatnom sektoru i radi putem interneta.
Želja za promjenom sredine, prema njenim riječima, dodatno je pojačana i nacionalnim i vjerskim sukobima koji su izraženi u Crnoj Gori.
“Svakodnevno potenciranje razlika na bazi nacionalnih, vjerskih i drugih pitanja je zamarujuće za svakog pojedinca,a naročito ako to traje jedan duži vremenski period kao što je slučaj kod nas. Posljedica takve društvene klime je svakako želja za promjenom sredine, ističe Radović.
Relevatna istraživanja koja su radjena na ovu temu pokazuju da većina mlagih, posebno visokoobrazovanih, žele da odu. Neki od njih trajno, neki u inostranstvu traže samo sezonski posao.
Crna Gora može ako je bakšiš dobar
Grupa studenata, koja nije htjela pred kamere a koju smo zatekli ispred Tehničkih fakulteta Univerziteta Crne Gore, je saglasna – sezonski posao u Crnoj Gori traže samo na “dobrim mjestima”. Takvih je, tvrde, malo.” Mnogi naši drugovi koji rade svake sezone su već u Hrvatskoj koja nudi neuporedivo bolje uslove i veće plate jer im je dosadilo da godinama rade po suncu 10 do 12 sati dnevno bez slobodnog dana za 350 do 450 eura”, saglasni su oni.
Studenti takođe imaju i opciju ”Work and travel” koja je veoma popularna. Jedna od mnogih koja je bila korisnica ovih usluga je Nikolina P. koja za Portal Analitika kaže da se kod nas sezonski posao većinom svodi samo na rad, a da sa druge strane, program pruža mogućnost za putovanje i upoznavanje ljudi iz različitih zemalja a pored toga i neuporedivo bolju zaradu.
U Crnoj Gori gorovo da se niko ne bavi pitanjem iseljavanja. Monstat bilježi samo unutrašnje, ali ne spolje migracije, MUP nema relevatne podatke jer mnogi koji godinama žive u inostranstvu nijesu odjavili prebivalište ili rade na crno.
Ova teme se tek sporadično otvara kao kada Sindikat doktora medicine objavi da je još jedan od visokokvalifikovanih stručnjaka napustio javni sektor i otišao u inostranstvo.
Doktori, medicinsko osoblje, inženjeri ali i zanatlije su poslovi za kojima vape razvijene zemlje Zapada.
Sa masovnim iseljevanjem se bore i zemlje regiona BIH i Srbija. Skoro pa egzodus je doživljela Hrvatska nakon što je postala članica EU, a hrvatski mediji pišu da se godišnje iseli jedan cijeli grad.
Svi su saglasni u jednom – da bi se zadržali mladi kadrovi plate im moraju biti veće. Primjer je Rumunija koja je kada je shvatila da više neće imati ko da ih liječi morala da poveća plate ljekarima na oko 2000 eura, koliko zarađuju doktori opšte prakse do 4.000 eura koliko su plaćeni stručnjaci.
