Banke u eurozoni nikada nisu imale lakšu zaradu, svi kolektivno mogu otići na godišnji odmor, a centralne banke će im na višak likvidnosti uplaćivati kamatu od 3,75 posto.
Novca nikad više, kamata zagarantovana, nema rizika, za zaradu je potrebno razmišljanje na nivou amebe. Uz to rastu i kamate na kredite, a one na depozite, odnosno novac građana u bankama, i dalje su zakopane oko nule, piše Novi list.
Renesansa u bankarskom sektoru, prava “Piramida sreće” u kojoj svi dobivaju, a zakonita. No, sve piramide sreće naučile su nas da nema igre u kojoj svi dobijaju i da neko mora biti i gubitnik, u ovom slučaju to su centralne banke, koje će poslovati s gubitkom, pa onda i državni b udžeti u koje neće biti uplata dobiti centralnih banka, a onda konačno, kao i uvijek – građani.
Shvatile su vlade u evrozoni da je đavo odnio šalu, sve više njih najavljuje poseban porez na banke, on se razmatra i u hrvatskom Ministarstvu finansija.
Posebni porezi na ekstraprofite postali su posljednje dvije godine stalna tema u Evropskoj uniji. Prvo su bili reakcija na to da je u energetskom sektoru višestruko povećan profit, pa su onda shvatili da se nešto čudno događa i s maržama prerađivačkih i maloprodajnih kompanija. Logično, na red su došle i neizbježne banke.
Tržišna konkurencija u koju se EU kune, ona koja je jedan od temelja na koju su zajednicu evropskih država postavili njeni tvorci već dvije godine nije odradila posao za građene EU-a.
Niko se prihvatljivijim cijenama ne tuče za kupce. Kao što se banke prihvatljivijim kamatama ne tuku za klijente. Trenutno im novca građana ne treba.
Sve to mirno, pripisujući posljedice isključivo pandemiji i ratu u Ukrajini, mirno su gledali regulatori, a EU ih valjda ima i za to kako udisati vazduh, u akciju su krenule nacionalne države.
Njihove vlasti nisu odgovorne milionima stranica paragrafa iz evropskog zakonodavstva nego milionima građana. A, njima je život sve teži.
Nije ni čudo što jedna za drugom evropske države uvode posebne poreze, i što se najavljuje novi porez dok se još nije u potpunosti naplatio ni onaj prethodni.
U hrvatskom Ministarstvu financija razmatraju tu mogućnost, ali prije toga po svemu sudeći ponudiće građanima da nešto zarade na kratkoročnom zaduženju države.
Nakon narodne obveznice građani će upisivati i narodne trezorske zapise. Umjesto banaka, oni će na polugodišnjem ili godišnjem zaduživanju ubirati kamate.
Narodna obveznica pokazala je da interesa i novca za to ima. Privremeno je to rješenje, ali kao članica EU-a i eurozone Hrvatska drugo ni nema. Jer, dok se Brisel pokrene, građani bi već mogli zbrajati zaradu od još jednog finansiranja države.
