Svaka valuta u današnjem svijetu spada u grupu takozvanih fiat valuta, nazvanih tako po latinskoj riječi fiat koju bismo mogli prevesti frazom “neka tako bude”.
Moderne valute, u koje spadaju euro i dolar, tako nazivamo zato što njihova vrijednost ne proizlazi iz realne imovine poput zlata, već one vrijede zato što centralne banke i državni zakoni kažu da vrijede.
Povjerenje građanstva u takve valute ne dolazi iz vjerovanja u njihovu intrinzičnu vrijednost, već isključivo iz državne garancije. No, postoje periodi kad to povjerenje dolazi u veliko iskušenje.
Postoje dva načina na koja fiat valute mogu u potpunosti prestati da vrijede a istorija je puna takvih primjera. Prvi je način ukidanje valute državnim dekretom, a na taj način ukinute valute u pravilu zamjenjuju neke nove valute.
Najnoviji je primjer hrvatska kuna, valuta koju se koristila manje od 30 godina i koja se pridružila hrvatskom i jugoslavenskom dinaru u istorijskim knjigama. Uvođenjem eura, početkom ovog vijeka dekretom su ukinute brojne slavne evropske valute, poput francuskog franka, italijanske lire i njemačke marke.
Gubitak vrijednosti
Drugi način na koji fiat valute mogu prestati da vrijede je gubitak vrijednosti uslijed visoke i istrajne inflacije. Iako mnogi inflaciju posmatraju kroz prizmu povećanja cijena, zapravo se radi o gubitku vrijednosti valute u kojoj se cijene izražavaju.
Takav gubitak vrijednosti je polaganiji od onog uzrokovanog državnim dekretom, ali je zapravo znatno štetniji za obične građane jer s padom vrijednosti valute, pada i vrijednost cjelokupne novčane štednje u toj valuti. Svi znamo za najpoznatije primjere takvih inflacija u istoriji, a oni stariji se sjećaju i visoke inflacije u bivšoj državi 80.-ih godina i 90.-ih godina.
Nažalost, trenutno svjedočimo još jednom periodu visoke inflacije koja traje već više od godinu dana i ne pokazuje naznake smirivanja.
Osim visoke inflacije s kojom se trenutno bore sve zemlje eurozone, pred eurom kao nadnacionalnom valutom stoje brojni izazovi koji u dugom roku mogu dovesti do velikih problema za njegovu održivost.
Među takve izazove spadaju različiti interesi sjevernih i južnih zemalja eurozone, rastuće geopolitičke tenzije između Evropske unije i euroazijskih zemalja te prevelika zavisnost evropskih ekonomija od stranih energenata i proizvodnje.
Ipak, najveći izazov u kratkom roku zasigurno je već spomenuta visoka inflacija s kojom se Evropska centralna banka pokušava boriti podizanjem kamatnih stopa, po uzoru na američki Sistem federalnih rezervi.
Učinak takvih mjera na inflaciju tek će se pokazati, ali ono što je vrlo izgledno jeste da će više kamatne stope dovesti do usporavanja ekonomije, potencijalno nove recesije i poskupljenja zaduživanja – kako za države, tako i za pojedince.
U tom kontekstu, čini se kako je pred eurom još jedno burno razdoblje u kojem će biti potrebno puno političke volje kako bi evropska valuta uopšte opstala.
Štampanje novca
Visoka inflacija u Evropi zapravo je posljedica pretjeranog štampanja novca od strane Evropske centralne banke. Naravno, drugi faktori su doprinijeli toj inflaciji, kao na primjer poremećaji u lancima snabdijevanja ili energetska kriza, ali kao što kaže Milton Friedman u svojoj poznatoj izjavi, “inflacija je uvijek i svugdje monetarni fenomen”.
Pretjerano stvaranje novog novca upakovano u pojam “kvantitativno popuštanje” postalo je glavni monetarni mehanizam koji koristi ECB u periodu krize, ali takva vatrogasna mjera neminovno kasnije dolazi na naplatu u obliku visoke inflacije. Nastavi li se kvantitativno popuštanje i u budućnosti, euru prijeti pad vrijednosti u bescijenje, prenosi Poslovni dnevnik.
Sve je više onih koji vjeruju kako će euro jednog dana takođe doživjeti svoj kraj. Iako to možda ne djeluje tako u trenutnoj situaciji, budućnost je nepredvidljiva, a istorija nas uči kako su periodi ekonomskog kraha često dolazili nakon perioda prevelike opuštenosti. Hoće li euro doživjeti kraj kao valuta koja je ukinuta službenim dekretom ili kao valuta koju je u potpunosti pozjela inflacija, pokazaće budućnost.
Izvor: Poslovni dnevnik
