Prije godinu dana je Švajcarska centralna banka iznenada promijenila politiku vezanosti franka sa eurom što je izazvalo pravi šok u švajcarskoj ekonomiji, a posljedice se osjećaju i danas.
Bila je to prava eksplozija na tržištu kapitala: u četvrtak 15. januara 2015, tačno u 10 časova i 30 minuta, Narodna banka Švajcarske (Schweizerische Nationalbank – SNB) obustavila je fiksni kurs švajcarskog franka prema euru. Vrijednost „švajcarca“ odletjela je nebu pod oblake i za samo par minuta vrijednost mu je porasla za 15 procenata.
Čitave tri godine švajcarska centralna banka uporno je intervenisala na mjenjačkom kursu i starala se o tome da euro vrijedi najmanje 1,20 švajcarskih franaka. Razlog za te intervencije bila je briga za švajcarsku privredu: trebalo je da proizvodi i usluge iz Švajcarske ostanu cjenovno konkurentni na svjetskom tržištu. Sve do tog dana, uprava SNB uporno je tvrdila da će se taj minimalni kurs držati „po svaku cijenu“.
Ali ta „svaka cijena“ prilikom otkupljivanja eura postala je jednostavno suviše visoka. Nije bilo drugog izlaza osim da se „zgazi na kočnicu“ i prestane s intervencijama. Nakon te odluke, euro je već istog dana izgubio prema franku i do 30 odsto na vrijednosti, a kao „kolateralna šteta“ pao je na rekordno nizak nivo i prema dolaru u posljednjih 11 godina.
Međutim, sve to itekako je koštalo i švajcarsku privredu: indeks vrijednosti akcija na švajcarskoj berzi takođe je potonuo za 8,7 odsto – a to je pad kakav nije viđen u posljednjih četvrt vijeka, drugi po veličini u istoriji švajcarske berze. Skup franak značio je to da će švajcarske banke i njihove mušterije morati da pretrpe ozbiljne gubitke.
U Švajcarskoj taj događaj zovu Frankenschock (Frankenšok) – što je čak izabrano i kao riječ godine u toj alpskoj državi. Posljedice tog šoka osjećaju se sve do danas i zabrinutost za švajcarsku industriju i turizam je opravdana.
„Prvo je najteže prošla maloprodaja“, objašnjava Christian Apelt, stručnjak za Švajcarsku u Pokrajinskoj banci Hessen-Thürningen. „Mnogo Švajcaraca odlazilo je u kupovinu u Njemačku jer je tamo odjednom sve postalo mnogo jeftinije.“ Isto važi i za susjednu Francusku i Italiju koje su postale još jeftinije za građane Švajcarske.
I u drugim privrednim granama uskoro su se osjetile posljedice, vremenom gotovo svuda: švajcarska mašinogradnja, elektro i metalska industrija su od tog „šoka“ do novembra prošle godine zabilježili pad izvoza od 6,8 procenata.
Prema ispitivanjima centralne banke, dobit čak 87 odsto švajcarskih preduzeća pala je kao žrtva da bi se spasila konkurentnost. „Ima, kažu, i firmi koje su premjestile proizvodnju van Švajcarske jer je proizvodnja u domovini postala mnogo skuplja“, kaže Apelt.
Rast vrijednosti franka skupo je koštao Švajcarsku. Izraženo u konkretnim brojkama: za Švajcarsku izuzetno važan sektor turizma prošle godine zabilježio je pad od 13 odsto, ukupan privredni rast je 2015. bio samo 0,7 odsto – poređenja radi on je 2014. iznosio čak 1,9 procenata. Jedino je švajcarsko tržište rada ostalo relativno stabilno: stopa nezaposlenosti je 2014. bila 3,2 odsto da bi se u godini „šoka švajcarca“ popela na samo 3,4 procenta – što je, prema ekonomskim kriterijumima, još stanje pune zaposlenosti o kojem skoro sve druge zemlje evrope mogu samo da sanjaju.
Narodna banka u dubokom minusu
Narodna banka Švajcarske je za 2015. godinu morala da objavi gubitak od 23 milijarde franaka – trenutno nekih 21,2 milijarde eura. Razlog za to nije bio samo rast vrijednosti franka, već i iznenadni pad vrijednosti zlata.
Ipak, posljednjih mjeseci je i euru i dolaru porasla vrijednost u odnosu na franak, pa je tako i gubitak ispao manji nego što se prošlog ljeta strahovalo. Na kraju prvog polugodišta 2015, SNB je računala s gubitkom od preko 50 milijardi franaka zbog rasta vrijednosti „švajcarca“. „Centralna banka se zbog toga relativno dobro izvukla, a ponegdje je čak ostvarila i dobit“, kaže Apelt.
Franak više nema titulu utočišta
Nije bilo tako davno kada su investitori iz čitavog svijeta bar dio svog kapitala tradicionalno držali u francima – Švajcarska jeste ekonomski i politički stabilna zemlja, ali taj dio je oduvijek bio kud i kamo veći od privrednog potencijala same zemlje. U nemirnim vremenima krize na tržištu kapitala, švajcarski franak tražio se još i više. Tako je nakon 2008. vrijednost franka bilježila rekord za rekordom, sve dok tamošnja centralna banka nije uvidela da to previše košta švajcarsku privredu i vezala franak sa vrijednošću eura.
Švajcarski franak je, naravno, još na cijeni, ali on više nije u toj mjeri utočište u nemirnim vremenima. Takva vremena imamo i sad – krah vrijednosti na berzama u Kini, napetosti između Saudijske Arabije i Irana – ali sve jedva da se odrazilo na vrijednost franka. Ta valuta ostaje relativno stabilna i vrijednost eura oscilira između 1,08 i 1,09.
„Efekat te klasične valute u kriznim vremenima koji smo vidjeli posljednjih decenija, više nije toliko očigledan“, smatra stručnjak za švajcarsko tržište njemačke banke Apelt. On je ipak uvjeren da nikome nije previše stalo da „trese“ tu stabilnost i da će odnos eura i franka u 2016. uglavnom ostati isti.
Izvor: Deutsche Welle
