Johan Avgust Suter, koji je 1834. pobjegao u Ameriku kao prevarant i falsifikator mjenica, obogatio se u Kaliforniji dok je još bila meksička provincija, zahvaljujući ogromnom plodnom zemljištu koje mu je dato u koncesiju. Kada je vijest da je na njegovom imanju pronađeno zlato izazvala zlatnu groznicu, avanturisti sa svih strana svijeta uništili su mu cjelokupnu imovinu. Američka država nikada ga nije obeštetila, iako je protiv nje vodio parnicu dvadeset godina, sve dok nije umro u Vašingtonu, siromašan, psihički uništen i ismijan.
Na parobrodu koji u junu 1834. godine plovi iz Avra u Njujork, među putnicima je i tridesetjednogodišnji Johan Avgust Suter. Bivši artiljerijski kapetan u švajcarskoj vojsci, Suter je vojničku karijeru zamijenio ženidbom sa bogatom udovicom, čiji je imetak straćio u sumnjivim poslovima. Nakon bankrota, bježeči od sudskog progona zbog falskifikovanja mjenica i drugih mnogobrojnih prevara, ostavlja ženu da se sa troje djece snađe kako zna i umije, a on sa lažnim francuskim pasošem traži spas u dalekoj Americi. Po dolasku u Njujork, dvije godine se bavi svim mogućim i nemogućim poslovima, a potom nešto stečenog imetka ulaže u kupovinu farme u Misuriju.
Ali, pored njegove farme stalno prolaze trgovci i iseljenici koji putuju na Zapad, a sa njima i nevjerovatne priče o još neosvojenim beskrajnim stepama i basnoslovnim bogastvima. Jedna riječ je posebno magična – Kalifornija, zemlja u kojoj teku med i mlijeko, ali samo za one koji savladaju daleki put prepun opasnosti. Šta je malena farma u Misuriju naspram takve avanture? Suter već 1837. prodaje imanje i kreće u susret mitovima koji se ispredaju o tadašnjoj meksičkoj provinciji i, nakon beskrajnih teškoća na putu, 1839. stiže u bedno ribarsko selo po imenu San Francisko. Umjesto meda i mlijeka zatiče zemlju rastrzanu pobunama, sa jedva oko hiljadu doseljenika iz Evrope, mnoštvom neobrađenog zemljišta i manjkom stoke i radne snage.
Suter kupuje jedno kljuse i na njemu se spušta do plodne doline Sakramenta, gdje ubrzo shvata da na tom prostoru ima mjesta ne za jednu farmu već za cijelo kraljevstvo. Zato 1841. kao meksički građanin odlazi u glavni grad Monte Rej, gdje od guvernera Alvarada uspijeva da dobije desetogodišnju koncesiju na 49.000 hektara zemlje na teritoriji današnjeg Sakramenta, u zemjenu za obećanja da će je iskrčiti i osnovati koloniju Nova Helvecija (Nova Švajcarska). U tim pregovorima, bjegunac od evropskih sudova uviđa da ovdje, hiljadama kilometara daleko od svake civilizacije, energija jednog pojedinca može daleko lakše i unosnije da se proda nego kod kuće.
Od zlata do blata
Suter kreće u radove sa indijanskim plemenom Kavak i nekoliko Evropljana; grade magacine, kopaju bunare, zasijavaju zemlju, podižu torove, a radna akcija tolikih razmjera privlači i druge doseljenike iz napuštenih misionarskih mjesta. Zemlja je plodna i prinosi streme u nebo, stoka se ubrzano množi i dostiže na hiljade grla, kopaju se kanali i podižu vodenice… Vlasnik Nove Helvecije snabdijeva Vankuver, Sandvička Ostrva i sve moreplovce koji pristaju u Kaliforniji, ima otvorene kredite kod najvećih bankarskih kuća u Engleskoj i Francuskoj. I tek tada, prisjeća se da je preko okeana ostavio ženu i troje djece i piše im da mu se pridruže u njegovom bogatsvu. Jer nakon što je 1848. okončan rat sa Meksikom i Kalifornija pripojena Sjedinjenim Državama, bivši bankroter i falsifikator a sada bogati veleposjednik očekuje da će se uvesti red i zakon, koji će osigurati da se njegovo bogatstvo dalje razmnožava.
Ali, ovoga puta, red i zakon su ti koji bježe Suteru. Te iste 1848. jedan od njegovih radnika, Džejms V. Maršal, koga je poslao na imanje u Kolomi da organizuje izgradnju pilane, javlja mu da je prilikom kopanja pronašao zlato. Suter jaše u Kolomu da ispita šta se događa. Ispostavlja se da je dovoljno uzeti sito i malo protresti pijesak pa da se na površini pojave zlatna zrnca. Zabranjuje radnicima da govore o ovom otkriću i tokom povratka kući računa da je na sigurnom putu da postane najbogatiji čovjek na svijetu.
Tajna je procurela već nakon nedjelju dana. Svi Suterovi ljudi odmah napuštaju svoje dotadašnje poslove i pomahnitalo jure da nabave rešeta i šerpe, a potom ka pilani da iz pijeska vade zlato. Preko noći sva je zemlja napuštena, prinosi trunu, stoka crkava, ruše se ambari, staju mašine… Telegrafi siju zlatna obećanja preko mora i kontinenata. Već stižu avanturisti iz cijelog svijeta u gomilama, najezda ljudskih skakavaca željnih zlata. To je horda koja ne zna za drugi zakon do za pravo jačeg i nasilje. Ljudi svih rasa i jezika ruju po vlasništvu Johana Avgusta Sutera, kolju njegove krave, kradu njegove namirnice i mašine, jedni drugima preprodaju njegovo zemljište, podižu barake i cijela naselja…Niko se ne usuđuje da im se odupre. Suterova država, Nova Helvecija, nestaje u novoj magičnoj riječi – Eldorado, a bogati veleposjednik gotovo preko noći postaje ubogi siromah, ugušen u sopstvenom zlatu kao nekada lidijski kralj Mida.
Prosjačenje za pravdom
Suter, paralisan ljudskim ludilom, pokušava i sam da okuša sreću kao kopač, ali napušten od svih ubrzo se povlači na jednu izolovanu farmu, gdje mu stiže i supruga sa već odraslim sinovima. Ponovo kreće u zemljoradnju i vraćanje imetka, a u međuvremenu američka vlada 1850. najzad uspijeva da suzbije anarhiju u Kaliforniji poludjeloj za zlatom. I tada, vlasnik Nove Helvecije istupa sa svojim zahtjevom. Cijelo zemljište, tvrdi on, na kome se u međuvremenu raširio San Francisko pripada njemu po pravu i zakonu. Suter optužuje 17.221 farmera da su se nezakonito naselili na njegovom zemljištu, a državu proziva da je dužna da nadoknadi štetu koju je pretrpio usljed krađe njegovog imanja. Zato od savezne vlade zahtijeva dio od ukupne količine zlata dobijene na njegovoj zemlji, a od države Kalifornije 25 miliona dolara zato što mu je mimo zakona prisvojila puteve, kanale, mostove, vodene brane i vodenice koje je on sagradio.
Počinje parnica nevjerovatnih razmjera, a najstariji sin Emil u Vašingtonu završava studije prava kako bi zastupao očeve interese. Suter vodi parnicu četiri godine kroz sve institucije i na nju troši ogromne svote od prihoda sa farme. Najzad, 15. aprila 1855. pada presuda. Nepodmitljivi sudija Tompson, najviši činovnik Kalifornije, presuđuje da je pravo Johana Avgusta Sutera na sporno zemljište poptpuno i neprikosnoveno. Po toj presudi, Suter je najbogatiji čovjek svijeta. Ali, na tu vijest izbija pobuna u San Francisku i cijeloj zemlji. Desetine hiljada gnijevnih ljudi tvrde da je ugroženo njihovo vlasništvo, a kada im se pridruže oni koji uvjek vrebaju priliku da izazovu nerede radi pljačke, pobuna prerasta u razularenu gomilu koja pali zgradu suda, traži sudiju da ga linčuje, pljačka cjelokupnu Suterovu imenovinu i njegovo novo imanje pretvara u pustinju. Jedan od njegovih sinova, pred nemilosrdnim bijesom gomile, izvršava samoubistvo, drugog ubijaju, treći se davi u pokušaju bekstva. Sam Suter jedva spasava glavu, ali od tragedije koja ga je zadesila nikada se nije oporavio.
Preostale dve decenije svog života on je psihički uništen i oskudno odjeven starac, kome je od svih potraživanja država jedino priznala penziju od 250 dolara mjesečno, i koji se i dalje povlači po sudovima u Vašingtonu opsednut parnicom. Traži svoje pravo sa ogorčenjem manijaka, obraća se senatu, kongresu i svakojakim „pomagačima“ koji aferu podgrijavaju. Neprekidno se pojavljuju novi advokati, avanturisti i lopovi koji mu mame posljednje ostatke imetka obećavajući nastavak parnice. Oblače mu smiješnu generalsku uniformu i vuku ga od kancelarije do kancelarije, od poslanika do poslanika…Svi činovnici znaju za „generala“ u plavom kaputu sa pocijepanim cipelama, koji iz dana u dan zahtijeva svoje milijarde. Nakon dvadeset godina žalosnog prosjačenja za pravdom, Suter doživljava moždani udar i umire na stepenicama kongresne palate u Vašingtonu 17. jula 1880. godine. U njegovom džepu je presuda kalifornijskog sudije koja njemu i njegovim nasljednicima osigurava najveće imanje koje je stekao običan pojedinac u dotadašnjoj istoriji.
