Duže korišćenje sirovina i njihovo recikliranje dobro je za okolinu, štedi troškove i kreira inovativne poslove. Uz pomoć cirkularne ekonomije smanjuje se količina otpada.
Linearna vs cirkularna ekonomija
Trenutno širom svijeta dominira model takozvane linearnе еkonomijе. Što to znači? Sirovine se koriste za proizvodnju raznih stvari koje se zatim koriste kratko vrijeme i nakon toga završe u otpadu. I onda se treba nabaviti nove sirovine, koje se koriste za nove proizvode. Sve to šteti našoj okolini, a košta puno – i novca i energije.
Cirkularna ekonomija funkcioniše drugačije. Proizvodi se proizvode tako da im je vijek trajanja dug (ili što je moguće duži), odnosno tako da ih je moguće i relativno jednostavno popraviti. A kad se više ne mogu koristiti i kad im prođe životni vijek, da ih je moguće i dobro reciklirati. A to znači da se sirovine iz tih proizvoda mogu iskoristiti za nove proizvode.
Tako nastaje puno manje otpada, puno manje štetnih emisija. Od stakla nekih korištenih, uništenih boca se proizvode nove staklene boce. Tako se štedi novac i resursi.
Princip cirkularne ekonomije se može implementirati za sve sirovine i proizvodne procese, kako bi se svi proizvodi mogli koristiti što je moguće duže, odnosno kako bi se te stvari održavale u “cirkulaciji”.
A i u samom procesu proizvodnje moguće je smanjiti količinu resursa potrebnih za finalizaciju proizvoda, na primjer korištenjem obnovljive energije, smanjenjem emisije štetnih plinova ili nastanka opasnog, ili čak otrovnog otpada.
Šta donosi reciklaža?
Cirkularna ekonomija je stoljećima posvuda u svijetu zapravo bila najnormalnija stvar. Sve se koristilo što je moguće duže, ništa se nije samo tako bacalo. Ali to se promijenilo u posljednjih otprilike 150 godina, otkako je počela ekspanzija industrijske proizvodnje.
Danas se cirkularna ekonomija primjenjuje ponajprije u tradicionalnim zajednicama, ali ne samo u njima. Čvrsti i tekući prirodni ekskrementi, na primjer iz staja, koriste se u proizvodnji prehrambenih namirnica u bio-poljoprivredi.
U brojnim zemljama arhitekti sve više koriste održive građevinske materijale, one stvari koje se mogu proizvesti u okruženju u kojem rade. Tako se primjerice sve više gradi s drvetom umjesto klimatski štetnoga cementa. Građevine se tako mogu koristiti na duži rok, a mogu ih se i sanirati – umjesto da ih se (s)ruši. A ako se građevinski materijal ponovno iskoristi, onda je potrebno manje novih sirovina. Osim toga, smanjuje se količina otpada.
Brojne materijale je moguće ponovno koristiti i to gotovo bez ikakvog gubitka njihove kvalitete. To je pogotovo moguće kod stakla ili metala. Što se tiče papira, taj materijal je moguće koristiti čak 10-25 puta. Plastiku je malo teže reciklirati, zato što je često pomiješana s drugim materijalima, odnosno štetnim kemikalijama. Reciklažom metala se smanjuje količina potrebne energije – kod aluminija i do 95 % manje energije se troši recikliranjem u odnosu na dobivanje tog istog metala iz rude.
Šta cirkularna ekonomija znači za potrošače i industriju?
Kako bi cirkularna ekonomija uopće mogla funkcionirati, svi se moraju angažovati – i potrošači, i industrija a i politika.
Reciklaža je jednostavnija ako potrošači paze da odvajaju otpad. A ko prilikom kupovine pazi na to da bira one proizvode koji traju duže – tom odlukom proizvodi na kraju i manje otpada.
Visokokvalitetna jakna od vune ili pamuka može biti skuplja od jakne od plastike. Ali zato ona traje duže, a takvu jaknu možete lakše zakrpiti. I za razliku od plastičnog otpada, prirodna vlakna se mogu kompostirati i tako se ne zagađuje okoliš.
Industrija takve proizvode može proizvoditi uz korištenje manje resursa, po mogućnosti i bez otrovnih kemikalija koje otežavaju ponovno korištenje tih materijala.
Vlade mogu kreirati zakonske okvire za funkcionisanje cirkularne ekonomije. Sve više zemalja u međuvremenu aktivno podstiče reciklažu ili sprječavanje stvaranja otpada. Sve to je od koristi privredi, a stvara i nova radna mjesta.
Po podacima WRI-ja (World Ressource Institute), širom svijeta bi zahvaljujući cirkularnoj ekonomiji do 2030. moglo nastati oko šest miliona novih radnih mjesta.
Izvor: Deutche Welle
