Treća međunarodna konferencija o finansiranju razvoja nedavno je sazvana u glavnom gradu Etiopije, Adis Abebi. Konferencija je održana u vrijeme tokom kojeg su zemlje u razvoju i tržišta u nastajanju pokazali svoju sposobnost za apsorpcijom ogromnih iznosa novca na produktivan način. Zbilja, zadaci kojih se te zemlje prihvataju – ulaganje u infrastrukturu, izgradnja gradova koji će jednoga dana biti dom milionima ljudi i kretanje prema zelenoj ekonomiji – zaista su enormni.
Istovremeno, ne nedostaje novca koji čeka da ga se upotrijebi na produktivan način. Prije samo nekoliko godina, Ben Bernanke, koji je tada bio predsjednik upravnog odbora američkih Federalnih rezervi, govorio je o prevelikoj globalnoj štednji. Pa ipak, investicionim projektima s visokim društvenim povratom zaista je nedostajalo sredstava. To važi i za današnje vrijeme. Problem, tada i sada, je da svjetska finansijska tržišta, koja su trebala da budu učinkoviti posrednik između štednje i prilike za ulaganja, umjesto toga pogrešno raspoređuju kapital i dovode do rizika. Postoji još jedna ironija. Većina investicionih projekata neophodnih svijetu u razvoju dugoročni su, kao i većina raspoložive štednje – bilioni na računima penzionera, penzionih fondova i fondova nacionalnog bogatstva. Ali naša sve kratkovidnija tržišta nalaze se između njih.
Čarobnjaci manipulacije
Mnogo toga se promijenilo u razdoblju od 13 godina od održavanja Prve međunarodne konferencije o finansiranju razvoja u Monterreyu, u Meksiku 2002. U to vrijeme, zemlje članice G-7 dominirale su u kreiranju globalne ekonomske politike; danas, Kina je najveća svjetska ekonomija, sa štednjom koja premašuje štednju SAD-a za nekih 50%. Godine 2002. mislilo se da su zapadne finansijske institucije čarobnjaci u upravljanju rizikom i raspodjeli kapitala; danas, vidimo da su one čarobnjaci u manipulaciji tržištem i u ostalim obmanjujućim praksama.
Prestali su apeli razvijenim zemljama da se drže svoje obveze da će dati barem 0.7% svog bruto nacionalnog dohotka za pomoć razvoju. Nekolicina sjeverno evropskih zemalja – Danska, Luksemburg, Norveška, Švedska te, što najviše iznenađuje, Velika Britanija – usred samonanesenih mjera stroge štednje – ispunile su svoje zavjete 2014. Ali Sjedinjene Američke Države (koje su dale 0,19% bruto nacionalnog dohotka 2014.) zaista daleko zaostaju za njima. Danas, zemlje u razvoju i tržišta u nastajanju kažu SAD-u i drugima sljedeće: Ako ne ispunite vaša obećanja, barem se maknite s puta i dozvolite nam da stvorimo međunarodnu arhitekturu za globalnu ekonomiju koje će funkcionisati i za siromašne.
Nije iznenađujuće, postojeći hegemoni, koje predvodi SAD, rade sve što je u njihovoj moći kako bi osujetili takva nastojanja. Kad je Kina predložila Azijskoj infrastrukturnoj razvojnoj banci da pomogne da se reciklira jedan dio prezasićenosti globalnom štednjom prema onim mjestima gdje je finansiranje zaista neophodno, SAD su tražile torpedovanje tih nastojanja. Administracija predsjednika Baracka Obame pretrpjela je značajan poraz.
SAD takođe ometaju svijet na putu prema međunarodnoj vladavini prava vezano uz dug i finansije. Ako, na primjer, tržišta obveznica, moraju dobro funckionisati, neophodno je pronaći sistemski način rješavanja slučajeva insolvencije države. Ali trenutno nema takvog načina. Ukrajina, Grčka i Argentina primjeri su neuspjeha postojećih međunarodnih sporazuma. Velika većina zemalja zatražila je osmišljavanje okvira za restrukturiranje državnog duga. SAD ostaju najveća prepreka.
Privatna ulaganja su takođe važna. Ali nove odredbe o ulaganjima utkane u trgovinske sporazume o kojima Obamina administracija pregovara preko oba okeana podrazumijevaju da su takva direktna strana ulaganja popraćena očiglednim smanjenjem sposobnosti vlada da regulišu uslove vezano uz okoliš, zdravlje, radne uslove, pa čak i ekonomiju.
Oporezivanje giganata
Stav SAD-a vezano uz najosporavaniji dio konferencije u Adis Abebi bio je posebno razočaravajući. Uslijed otvaranja zemalja u razvoju i tržišta u nastajanju prema multinacionalnim kompanijama, postaje sve važnije da im bude omogućeno oporezivanje tih giganta na dobit poslovanja koju je kompanija generisala unutar njihovih granica. Kompanije Apple, Google i General Electric pokazale su genijalne sposobnosti za izbjegavanje poreza koje premašuju sposobnosti koje su upotrijebile za stvaranje inovativnih proizvoda.
Sve zemlje gube milijarde dolara poreskih prihoda. Bio sam član jedne međunarodne komisije, Nezavisne komisije za reformu međunarodnog korporativnog oporezivanja, koji je ispitivao načine reforme trenutnog poreskog sistema. U izvještaju predstavljenom Međunarodnoj konferenciji o finasciranju razvoja, jednoglasno smo se složili da je trenutni poreski sistem nefunkcionalan i da ga manje izmjene neće poboljšati. Predložili smo alternativu – sličnu načinu na koji se korporacije oporezuju unutar SAD-a, gdje se dobit raspoređuje svakoj državi na temelju ekonomske aktivnosti koja se odvija unutar državnih granica.
Pogrešna strana istorije
SAD i ostale napredne zemlje zagovaraju znatno manje izmjene koje bi zemlje članice OECD-a trebalo da preporuče, kao klub naprednih zemalja. Drugim riječima, od zemalja iz kojih dolaze politički moćni utajivači poreza i oni koji izbjegavaju njegovo plaćanje očekuje se osmišljavanje sistema za smanjenje utaje poreza. Naša Komisija objašnjava zašto su reforme koje su sprovele zemlje OECD-a bile u najboljem slučaju izmjene sistema koji je temeljno bio manjkav i jednostavno neadekvatne.
Zemlje u razvoju i tržišta u nastajanju, predvođene Indijom, tvrdile su da je primjereni forum za raspravu o takvim globalnim pitanjima UN. Odbor stručnjaka o međunarodnoj saradnji u poreznim pitanjima, čiji status i finansiranje moraju biti visoki. SAD su se tome snažno usprotivile: one su željele da zadrže stvari onakvima kakve su bile u prošlosti, s globalnim upravljanjem od strane i u korist naprednih država.
Nove geopolitičke stvarnosti nalažu nove oblike globalnog upravljanja s većim zalaganjem za zemlje u razvoju i za zemlje u nastajanju. SAD su prevladale u Adis Abebi, ali su takođe pokazale da se nalaze na pogrešnoj strani povijesti.
© Project Syndicate, 2015.
Izvor: Poslovni dnevnik
